FOTO: FREEPIK
Zakonom o porezu na dodanu vrijednost propisani su elementi koji se ne uključuju u osnovicu za obračun PDV-a, a to su, između ostalog, iznosi koje porezni obveznik zaračuna ili primi od kupca kao povrat za izdatke koje je platio u njegovo ime i za njegov račun i koje u evidencije unosi kao prolazne stavke. Potraživanje po osnovu plaćenih izdataka u ime i za račun kupca, koje poduzetnik evidentira kao prolazne stavke i kod kojih on nije niti dužnik niti vjerovnik, treba razlikovati od situacije kada prefakturirani iznos zapravo predstavlja naknadu vlastitih troškova poslovanja ili kao naknadu za obavljenu isporuku odnosno uslugu. Naime, prolazne stavke su iznosi koje je poduzetnik platio u ime i za račun kupca, u odnosu na koje je kupac stvarni dužnik i koje kupac knjiži kao troškove poslovanja. Iznosi koji čine prolazne stavke obračunavaju se kupcu na osnovi ispostavljenog računa, s naznakom da se radi o prolaznim stavkama. Primjeri prolaznih stavaka u praksi su:
- turistička pristojba iskazana na računu pružatelja usluge smještaja – naplaćuje se u ime i za račun turističke zajednice,
- uvozne pristojbe, koje špediter ili otpremnik ovlašten za carinsko zastupanje plaća u ime i za račun uvoznika,
- povratna naknada za ambalažu za pića i napitke, koju proizvođači i uvoznici tih proizvoda uplaćuju Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, itd.
Prolazne stavke moraju biti posebno iskazane na računu i na njih se ne obračunava PDV.
Međutim, kod tzv. prefakturiranja troškova se ne radi o prolaznim stavkama, već o vlastitim troškovima poduzetnika, koje on temeljem ugovornih odnosa prevaljuje na drugog poduzetnika odnosno kupca. Dakle, vlastiti troškovi poslovanja, koji se prevaljuju na drugog poduzetnika nisu prolazne stavke, pa se često postavlja pitanje poreznog tretmana „prefakturiranja“. Kada bi se takva transakcija „prefakturiranja“ gledala zasebno, zapravo se ne radi o obavljenoj usluzi ili isporuci, nego samo o prevaljivanju vlastitih troškova poslovanja (u cijelosti ili djelomično) na drugog poduzetnika. Naravno, uvijek treba postaviti pitanje zašto druga ugovorna strana pristaje podmiriti te troškove, odnosno koji je temeljni ugovorni odnos i koje transakcije on obuhvaća.
Svi troškovi koji se putem ispostavljenog računa prevaljuju na drugog poduzetnika (kupca) ulaze u osnovicu za oporezivanje PDV-om, bez obzira da li je na te stavke prethodno bio obračunat PDV ili su te stavke bile oslobođene PDV-a.
Primjeri prevaljivanja odnosno prefakturiranja troškova, na koje je potrebno obračunati PDV su:
- kod najma nekretnina - prefakturiranje režijskih troškova,
- kod operativnog leasinga vozila – svi troškovi koje leasing društvo (kao vlasnik vozila) prevaljuje na korisnika leasinga, uključujući i plaćeni porez na cestovna motorna vozila,
- kod financijskog leasinga vozila ili druge imovine – svi troškovi leasing društva povezani s imovinom koja je predmetom leasinga, kao što su troškovi javnih bilježnika, raznih naknada i pristojbi, osiguranja imovine itd.
Tako zaračunani troškovi zapravo su nadoknada učinjenih izdataka društva, koja je sastavni dio ukupne naknade koja čini osnovicu na koju se obračunava i plaća PDV.
Često se postavlja pitanje primjene stope PDV-a kod prefakturiranja režijskih troškova, koji se najmoprimcu zaračunavaju odvojeno od usluge najma poslovnog prostora. Primjena snižene stope PDV-a od 13% kod prefakturiranja režijskih troškova (primjerice struje, vode) moguća je samo u slučaju kada se isti zaračunavaju korisniku (najmoprimcu) prema stvarnoj potrošnji, što podrazumijeva da za određeni poslovni prostor postoji zasebno brojilo. Ukoliko to nije slučaj, nego postoji zajedničko brojilo za primjerice cijelu zgradu, pa se potrošnja energenata za pojedini poslovni prostor utvrđuje prema određenom ključu (npr. prema veličini prostora), tada i zaračunati režijski troškovi moraju biti uključeni u iznos najma i poreznu osnovicu od 25%.
Prema presudi Europskog suda u predmetu C-42/14, u slučaju kada se troškovi režija (potrošena električna energija, voda, plin, čistoća) zaračunavaju prema stvarnoj potrošnji, a na temelju potrošnje prema zasebnom brojilu, ove se isporuke smatraju odvojenim od usluga najma, te se ne radi o jedinstvenoj usluzi najma nego o više zasebnih isporuka dobara (električna energija, voda, plin itd.) i usluga (najam, zbrinjavanje otpada i sl.). U tom slučaju je moguće na računu za prefakturirane režijske troškove primijeniti istu stopu PDV-a koju je primijenio distributer na računu za isporuku tih dobara (energenata) i pratećih usluga.
Za sva dodatna pitanja slobodno nam se obratite putem TEB-ovog telefonskog savjetničkog servisa.
----------
Osigurajte jednostavnu, brzu i praktičnu primjenu računovodstvenih, poreznih i ostalih propisa u praksi kroz neograničeno telefonsko savjetovanje, popuste na TEB-ovim seminarima i webinarima, stručne, aktualne i praktične članke, jedno pisano mišljenje i ostale pogodnosti. Detaljne informacije o svim pogodnostima koje ostvarujete odabirom TEB-ovog sustava usluga i pretplatom na časopis „Financije, pravo i porezi“ pogledajte na:
