FOTO: FREEPIK
Bitcoin je virtualna valuta, koju kao ni ostale virtualne valute ne izdaju središnje banke niti bilo koje drugo tijelo javne vlasti, nego nastaje digitalno i može se prenositi te pohranjivati elektronički, tj. u digitalnom novčaniku. Prema Zakonu o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, virtualna valuta jest digitalni prikaz vrijednosti koji nije izdala i za koji ne jamči središnja banka ni javno tijelo, koji nije nužno povezan sa zakonski uspostavljenom valutom te nema pravni status valute ili novca, ali ga fizičke ili pravne osobe prihvaćaju kao sredstvo razmjene i može se prenositi, pohranjivati te se njime može trgovati elektroničkim putem. U tablici su navedene neke od najpoznatijih kriptovaluta.
Virtualna imovina jest digitalni prikaz vrijednosti kojim se može digitalno trgovati ili ga se može digitalno prenositi te koji se može koristiti za plaćanje ili investicijske svrhe.
Dakle, iako bitcoin kao virtualna valuta nema pravni status valute ili novca, može se koristiti za plaćanje, pa se postavlja pitanje dopustivosti njegovog korištenja kao sredstva plaćanja s poreznog stanovišta.
Na upit poreznog obveznika o tome može li hrvatsko poduzeće vršiti plaćanja u bitcoinu i postoje li ograničenja i opasnosti u transakcijama vezanim uz bitcoin, Porezna uprava je u svom mišljenju (Kl.: 410-01/17-01/472, Ur. br.: 513-07-21-01/17-3 od 03.04.2017.) navela da iako kod plaćanja pravnim osobama nije izrijekom propisana odredba koja bi ograničavala plaćanje bitcoinom, namjera Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom je ograničiti plaćanja koja se obavljaju mimo transakcijskih računa putem kojih se može jednostavnije pratiti trag novca, a s druge strane uvesti elektroničko praćenje naplaćenih transakcija u gotovu novcu u realnom vremenu. Time je omogućeno Poreznoj upravi da jednostavnije i pravodobnije može utvrditi je li porezni obveznik za porezne svrhe prijavio pravo činjenično stanje o kojem ovisi njegova ukupna porezna obveza u pojedinom poreznom razdoblju.
U slučaju plaćanja bitcoinom, navedeno se obavlja mimo transakcijskih računa kod banaka te je porezni obveznik obvezan voditi evidenciju o prometu na svom „virtualnom“ računu i na zahtjev Porezne uprave dati na uvid navedenu evidenciju s pripadajućim dokazima o izvršenim plaćanjima. U protivnom smatrat će se da je plaćanja izvršio gotovim novcem te je u tom slučaju obvezan poštivati sve odredbe iz relevantnih poreznih i računovodstvenih propisa koje se odnose na takav način plaćanja.
Podsjećamo, mogućnost plaćanja gotovim novcem između obveznika fiskalizacije regulirana je čl. 28. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom. Obveznik fiskalizacije može plaćati gotovim novcem drugom obvezniku fiskalizacije, ako drugačije nije propisano posebnim poreznim propisom:
- za nabavu proizvoda i usluga do iznosa od 700,00 eura po jednom računu,
- za potrebe opskrbe ovlaštenih mjenjača gotovim novcem,
- za namjene na temelju posebne odluke ministra financija.
Obveznik fiskalizacije može plaćati gotovim novcem građanima, osim za namjene koje se, prema propisima koji uređuju porez na dohodak, plaćaju putem računa građanina. Način isplate primitaka fizičkim osobama (na račun ili u gotovom novcu) propisan je čl. 92. Pravilnika o porezu na dohodak.
U navedenom mišljenju PU dan je i osvrt na Presudu Suda EU-a u predmetu C-264/14, od 22. listopada 2015., u kojoj je navedeno kako je bitcoin virtualna valuta s dvostranim tokom i ne može se smatrati „materijalnom imovinom“, jer je jedina svrha te virtualne valute da služi kao sredstvo plaćanja te ne predstavlja ni vrijednosni papir koji daje pravo vlasništva nad pravnim osobama ni vrijednosni papir slične naravi. Budući da je virtualna valuta bitcoin ugovorno sredstvo plaćanja, nju s jedne strane ne bi trebalo sagledavati ni kao tekući račun ni kao depozitni račun, plaćanje ili transfer. S druge strane, za razliku od dugova, čekova i drugih utrživih instrumenata iz čl. 135. st. 1. toč. (d) Direktive o PDV-u, ona predstavlja izravno sredstvo plaćanja između operatora koji je prihvaćaju. Nadalje, navodi se i da transakcije koje uključuju valute koje nisu tradicionalne, odnosno koje nisu novac koji se koristi kao zakonsko sredstvo plaćanja u jednoj ili više zemalja, pod uvjetom da učesnici u transakciji prihvaćaju tu valutu kao alternativno sredstvo plaćanja u odnosu na zakonska sredstva plaćanja, predstavljaju financijske transakcije. Također, usluge koje se sastoje od zamjene tradicionalnih valuta za jedinice virtualne valute bitcoin i obratno, smatraju se uslugama obavljenim uz plaćanje iznosa koji odgovara marži u iznosu razlike između, s jedne strane, cijene po kojoj dotični operator kupuje valutu i, s druge strane, cijene po kojoj ju prodaje svojim klijentima.
PROČITAJTE VIŠE:
D. Burić: „Zakonodavni tretman kriptoimovine“, FIP 11/2024., str. 44
Odaberite TEB-ov sustav usluga za 2025. pretplatom na časopis „Financije, pravo i porezi“
Osigurajte jednostavnu, brzu i praktičnu primjenu računovodstvenih, poreznih i ostalih propisa u praksi kroz besplatno neograničeno telefonsko savjetovanje, popuste na TEB-ovim seminarima i webinarima, stručne, aktualne i praktične članke, besplatno pisano mišljenje i ostale pogodnosti.
Za raniju uplatu pretplate (do 30.11.2024.) DARUJEMO JEDNU BESPLATNU SNIMKU WEBINARA po Vašem izboru koju možete odabrati do 31.12.2025.
Detaljne informacije o svim pogodnostima koje ostvarujete odabirom TEB-ovog sustava usluga i pretplatom na časopis „Financije, pravo i porezi“ pogledajte na:
