Jedan od sve češćih oblika nagrađivanja radnika je i omogućavanje radnicima korištenje raznih sportskih i rekreacijskih sadržaja (teretane, teniski tereni, bazeni i sl.) na teret poslodavca. S obzirom da se radi o plaćanju takvih troškova od strane poslodavaca za svoje radnike, javlja se i pitanje poreznog tretmana istih.
Bavljenje sportskim i rekreacijskim aktivnostima doprinosi boljem zdravlju radnika, a time i učinkovitosti na radnom mjestu, te je stoga u interesu obavljanja djelatnosti poslodavca. Međutim, u propisima o porezu na dohodak, koji su nadležni za porezni tretman takvih troškova, nema odredbi koje bi takvu vrstu primitaka radnika izuzimale od oporezivanja.
Naime, iako Zakon o porezu na dohodak (čl. 22. st. 1.) navodi da se primicima od nesamostalnog rada ne smatraju primici koji su u interesu obavljanja djelatnosti poslodavca, takvima se ne smatraju samo izričito navedeni primici (uređenje i opremanje radnih prostora i prostora za odmor i prehranu, posebna radna odjeća, obvezni liječnički pregledi, sistematski pregledi, obrazovanje i izobrazba, članarine u obveznim strukovnim komorama i troškovi cijepljenja protiv zaraznih bolesti), među kojima nisu sadržani i troškovi za sport ili rekreaciju radnika.
Troškovi poslodavaca za sport i rekreaciju radnika smatraju se primicima po osnovi kojih se utvrđuje plaća u naravi. Do iznosa od 132,72 eura godišnje takvi troškovi mogu se smatrati neoporezivim darom u naravi, ako se ta mogućnost ne koristi za neke druge prigode.
Dapače, troškovi rekreacije sadržani su u definiciji ugošćenja iz Pravilnika o porezu na dohodak (čl. 21. st. 1. toč. 3.) kao jednim od oblika primitaka koji se smatraju plaćom u naravi. Odnosno, plaćom u naravi smatraju se, pored ostalog, i primici radnika ostvareni u dobrima i uslugama bez naknade ili uz djelomičnu naknadu, te raznim darovima i ugošćenjima. Vrijednost primitka u naravi je tržišna vrijednost primitka (s uključenim PDV-om) i predstavlja neto iznos primitka koji se stoga za potrebe obračuna svih davanja za plaću treba preračunati na bruto iznos. U slučaju da radnik snosi dio troška, plaćom u naravi smatra se razlika između ukupnog iznosa troška i naknade koju je platio radnik.
No, s obzirom na odredbu Zakona o porezu na dohodak (čl. 22. st. 3. toč. 7.) prema kojoj se pri davanju darova, usluga bez naknade i slično, primitak utvrđuje ako je njihova pojedinačna vrijednost preko 132,72 eura godišnje, proizlazi mogućnost neoporezivanja i troškova za sport i rekreaciju radnika kao neoporezivog dara u naravi do 132,72 eura godišnje. To će naravno biti mogućnost za one poslodavce koji darivanje u naravi radnika do neoporezivog iznosa ne koriste za neke druge prigode (npr. poklon kartice za uskrsne ili božićne blagdane i dr.).
Znate li da nakon što se pretplatite na TEB-ov časopis „Financije, pravo i porezi“ OSTVARUJETE PRAVO NA NEOGRANIČEN BROJ BESPLATNIH TELEFONSKIH KONZULTACIJA (BEZ DOKUPA MINUTA) s TEB-ovim savjetnicima svaki radni dan od 8,00 do 14,00 sati?
Pretplatu na TEB-ov časopis „Financije, pravo i porezi“ možete naručiti na sljedećoj poveznici Naruči svoj primjerak FIP-a.
Natrag