U osnovicu za obračun PDV-a ne ulaze iznosi koje porezni obveznik zaračuna ili primi u ime i za račun druge osobe i koje u svoje porezne evidencije unosi kao prolazne stavke. Međutim, iskazivanje prolaznih stavki na računu treba razlikovati od prefakturiranja vlastitih troškova poslovanja, kada prefakturirani trošak ulazu u naknadu za obavljenu isporuku ili uslugu, koja podliježe PDV-u.
Zakonom o porezu na dodanu vrijednost propisani su elementi koji se ne uključuju u osnovicu za obračun PDV-a, a to su, između ostalog, iznosi koje porezni obveznik zaračuna ili primi od kupca kao povrat za izdatke koje je platio u njegovo ime i za njegov račun i koje u evidencije unosi kao prolazne stavke. Prolazne stavke su iznosi koje je poduzetnik platio u ime i za račun kupca, u odnosu na koje je kupac stvarni dužnik i koje kupac knjiži kao troškove poslovanja. Iznosi koji čine prolazne stavke obračunavaju se kupcu na osnovi ispostavljenog računa, s naznakom da se radi o prolaznim stavkama. Primjeri prolaznih stavaka u praksi su:
- turistička pristojba iskazana na računu pružatelja usluge smještaja – naplaćuje se u ime i za račun turističke zajednice,
- uvozne pristojbe, koje špediter ili otpremnik ovlašten za carinsko zastupanje plaća u ime i za račun uvoznika,
- povratna naknada za ambalažu za pića i napitke, koju proizvođači i uvoznici tih proizvoda uplaćuju Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, itd.
Iznosi koji čine prolazne stavke obračunavaju se kupcu na osnovi ispostavljenog računa. Uz račun treba priložiti specifikaciju „obračun plaćanja izvršenih u ime kupca“, kao i račune podmirene u ime kupca. Na obračunu se navode plaćeni računi i iznosi uplaćeni na račun kupca ili primljeni u ime treće osobe.
Prolazne stavke moraju biti posebno iskazane na računu i na njih se ne obračunava PDV.
Prolazne stavke iskazane na računima se ne moraju evidentirati u Knjigama I-RA i U-RA, ali porezni obveznici mogu dodati u Knjigama I-RA i U-RA nove stupce u kojima će ih evidentirati.
Prolazne stavke se ne iskazuju u PDV prijavama.
Potraživanje po osnovu plaćenih izdataka u ime i za račun kupca, koje poduzetnik evidentira kao prolazne stavke i kod kojih on nije niti dužnik niti vjerovnik, treba razlikovati od situacije kada prefakturirani iznos zapravo predstavlja naknadu vlastitih troškova poslovanja ili kao naknadu za obavljenu isporuku odnosno uslugu. Naime, kod tzv. prefakturiranja troškova se ne radi o prolaznim stavkama, već o vlastitim troškovima poduzetnika, koje on temeljem ugovornih odnosa prevaljuje na drugog poduzetnika odnosno kupca. Vlastiti troškovi, koji se putem ispostavljenog računa prevaljuju na drugog poduzetnika (kupca), ulaze u osnovicu za oporezivanje PDV-om, bez obzira da li je na te stavke prethodno bio obračunat PDV ili su te stavke bile oslobođene PDV-a. Primjeri prevaljivanja odnosno prefakturiranja troškova, na koje je potrebno obračunati PDV su:
- prefakturiranje režijskih troškova kod najma,
- kod operativnog leasinga vozila – svi troškovi koje leasing društvo (kao vlasnik vozila) prevaljuje na korisnika leasinga, uključujući i plaćeni porez na cestovna motorna vozila,
- kod financijskog leasinga vozila ili druge imovine – svi troškovi leasing društva povezani s imovinom koja je predmetom leasinga, kao što su troškovi javnih bilježnika, raznih naknada i pristojbi, osiguranja imovine itd.
Tako zaračunani troškovi zapravo su nadoknada učinjenih izdataka društva, koja je sastavni dio ukupne naknade, koja čini osnovicu na koju se obračunava i plaća PDV.
Znate li da nakon što se pretplatite na TEB-ov časopis „Financije, pravo i porezi“ OSTVARUJETE PRAVO NA NEOGRANIČEN BROJ BESPLATNIH TELEFONSKIH KONZULTACIJA (BEZ DOKUPA MINUTA) s TEB-ovim savjetnicima svaki radni dan od 8,00 do 14,00 sati?
Pretplatu na TEB-ov časopis „Financije, pravo i porezi“ možete naručiti na sljedećoj poveznici Naruči svoj primjerak FIP-a.
Natrag