Prilikom nabave određenih predmetna dugotrajne materijalne imovine (na primjer strojeva, postrojenja i opreme) dolazi do potrebe za edukacijom zaposlenika u svrhu pravilnog upravljanja takvom imovinom. U tom smislu postavljaju se pitanja mogu li se takvi izdaci za edukaciju zaposlenika uključiti u trošak nabave dugotrajne materijalne imovine ili se priznaju u rashode razdoblja u kojem nastaju?
Kako bismo odgovorili na to pitanje potrebno je pažljivo promotriti zahtjeve MRS-a 16 – Nekretnine, postrojenja i oprema i HSFI-a 6 – Dugotrajna materijalna imovina u kojima se nalaze zahtjevi u svezi početnog priznavanja, naknadnog mjerenja, prestanka priznavanja i objavljivanju dugotrajne materijalne imovine u financijskim izvještajima poduzetnika.
Prema zahtjevima MRS-a 16 i HSFI-a 6, dugotrajna materijalna imovina se u financijskim izvještajima poduzetnika početno priznaje prema trošku nabave.
U trošak nabave dugotrajne materijalne imovine uključuju se sljedeći izdaci:
- nabavna cijena, uključujući uvozne carine i nepovratne poreze na nabavu nakon odbitka trgovačkih popusta i rabata,
- svi troškovi koji se izravno mogu pripisati dovođenju imovine na mjesto i u stanje kako bi djelovala u skladu s namjerama rukovodstva, te
- početno procijenjeni troškovi rastavljanja i uklanjanja imovine, i obnove mjesta na kojemu se ona nalazi.
Troškovi edukacije zaposlenika u svrhu rukovanja pojedinom dugotrajnom materijalnom imovinom ne uključuju se u trošak nabave te imovine, nego se priznaju kao rashodi razdoblja u kojem nastaju.
Neki od troškova koji se izravno mogu pripisati dovođenju imovine na mjesto i u stanje kako bi djelovala u skladu s namjerama rukovodstva su:
- troškovi primanja zaposlenih koji proizlaze izravno iz gradnje ili nabave pojedine nekretnine, postrojenja i opreme;
- troškovi pripreme gradilišta;
- početni troškovi isporuke i pretovara;
- troškovi ugradnje i montaže;
- troškovi ispitivanja rada imovine; i
- honorari stručnjaka.
Neki od primjera troškova koji se ne uključuju u trošak nabave dugotrajne materijalne imovine su:
- troškovi otvaranja novog pogona;
- troškovi uvođenja novog proizvoda ili usluge (uključujući troškove oglašavanja i promotivnih aktivnosti);
- troškovi poslovanja na novoj lokaciji ili s novom skupinom klijenata (uključujući troškove izobrazbe zaposlenih); i
- administrativni troškovi i ostali opći troškovi.
Priznavanje troškova u nabavnu vrijednost dugotrajne materijalne imovine prestaje kad je imovina na lokaciji i u stanju potrebnom kako bi djelovala u skladu s namjerama rukovodstva. Prema tome, onog trenutka kada je imovina spremna za uporabu prestaje formiranje troška nabave te imovine, imovina se stavlja uporabu i počinje obračun amortizacije te imovine, neovisno o tome jesu li zaposlenici spremni i educirani za upravljanje tom imovinom.
U tom smislu zaključujemo da se izdaci koji nastaju po osnovi edukacije zaposlenika za rukovanje pojedinom dugotrajnom materijalnom imovinom ne uključuju u trošak nabave te dugotrajne materijalne imovine, nego se priznaju kao rashodi razdoblja u kojem nastaju.
Znate li da nakon što se pretplatite na TEB-ov časopis „Financije, pravo i porezi“ OSTVARUJETE PRAVO NA NEOGRANIČEN BROJ BESPLATNIH TELEFONSKIH KONZULTACIJA (BEZ DOKUPA MINUTA) s TEB-ovim savjetnicima svaki radni dan od 8,00 do 14,00 sati?
Natrag