U TEB-ovom časopisu "Financije, pravo i porezi" br. 3/20 objavljen je članak "Radno vrijeme i organizacija radnog vremena". Autorica članka je Ljubica Đukanović.

Sažetak članka:

Radno vrijeme jedan je od važnih i bitnih instituta radnog prava, a pravni izvori kojima je ono uređeno u Republici Hrvatskoj (u nastavku: RH) su brojni. To su Ustav Republike Hrvatske, međunarodni ugovori kao i međunarodne konvencije radnopravnog sadržaja koje je RH ratificirala u skladu sa Ustavom RH, zakoni, drugi propisi Hrvatskog sabora i Vlade RH, sudska praksa, pravna tumačenja, kolektivni ugovori kao i opći akti o radu i radnim odnosima.

Zakon o radu (Nar. nov. br. 93/14, 127/17 i 98/19; u nastavku: ZR) kao opći propis kojim je uređen institut radnog vremena propisuje da je radno vrijeme ono vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac.

Organizacija i raspored radnog vremena značajno su izmijenjeni ZR-om u odnosu na prijašnje stanje čime je učinjen korak naprijed u fleksibilizaciji radnog vremena i njegova prilagodba novim zahtjevima i procesima rada.

Radno vrijeme radnika se može rasporediti u jednakom, odnosno nejednakom trajanju po danima, tjednima, odnosno mjesecima i ono ne mora biti raspoređeno jednako po danima, tjednima, odnosno mjesecima već poslodavci kod kojih postoji potreba zbog procesa rada mogu radno vrijeme rasporediti u nejednakom rasporedu.

Raspored radnog vremena može se urediti propisom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

Ako radno vrijeme nije uređeno nekim od prethodno navedenih akata u tom slučaju poslodavac može raspored radnog vremena urediti pisanom odlukom.

Bitno je istaći da o rasporedu radnog vremena odlučuje poslodavac ovisno od potrebe procesa rada organiziranog u smjenama.

Pored nejednakog rasporeda radnog vremena ZR daje mogućnost poslodavcu da uvede i preraspodjelu radnog vremena a to može ugovoriti i urediti sa dva dokumenta i to:

  • kolektivnim ugovorom ili
  • sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca.

Za vrijeme preraspodijele radno vrijeme tijekom razdoblja u kojem ono traje duže od punog ili nepunog radnog vremena, uključujući i prekovremeni rad, ne smije biti duže od 48 sati tjedno uz određene izuzetke propisna ZR-om.

Pretplatnici internet izdanja časopisa članak mogu pročitati na sljedećoj poveznici: Pročitaj članak

Pretplatu na časopis "Financije, pravo i porezi" možete obaviti na sljedećoj poveznici: Pretplati se na FIP

 

Ključne riječi: radno vrijeme raspored radnog vremena preraspodjela radnog vremena

Natrag