Prekid godišnjeg odmora radi službenog puta i priznavanje troškova

Za vrijeme boravka radnika na godišnjem odmoru ponekad dolazi do prekida godišnjeg odmora i upućivanja radnika na službeni put iz mjesta u kojem boravi na godišnjem odmoru. U takvim situacijama postavljaju se pitanja priznavanja troškova tog službenog puta odnosno nadoknade takvih troškova radniku.

Priznavanje dnevnica

Prema odredbama čl. 7. st. 10. Pravilnika o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 10/17), dnevnice za službena putovanja u zemlji i inozemstvu jesu naknade za pokriće izdataka prehrane, pića i prijevoza u mjestu u koje je radnik upućen na službeno putovanje i to iz mjesta u kojemu je mjesto rada ili iz mjesta prebivališta/uobičajenog boravišta radnika koji se upućuje na službeno putovanje u drugo mjesto (osim u mjesto u kojemu ima prebivalište ili uobičajeno boravište), a udaljenosti najmanje 30 kilometara. Ako je na službenom putovanju, na teret poslodavca, osiguran jedan obrok (ručak ili večera) neoporezivi iznos dnevnice koji se isplaćuje u novcu umanjuje se za 30% odnosno za 60% ako su osigurana dva obroka (ručak i večera).

Dnevnice se obračunavaju na temelju urednog i vjerodostojnog putnog naloga i priloženih isprava kojima se dokazuju svi izdaci nastali na službenom putu.

Stoga, pošto se, prema odredbama čl. 2. Zakona o prebivalištu (Nar. nov., br. 144/12 i 158/13), mjesto na kojem radnik provodi godišnji odmor može smatrati mjesto njegovog privremenog boravišta, nema zapreke da se, prema odredbama Pravilnika o porezu na dohodak, za potrebe predmetnog službenog puta radniku isplati pripadajući neoporezivi iznos dnevnice.

Taj iznos će, naravno, ovisiti o tome je li radnik upućen na službeni put u tuzemstvo ili inozemstvo, vremenu provedenome na službenom putu, te brojem osiguranih obroka za vrijeme službenog puta.

Ako je kojim slučajem radnik upućen na službeni put iz mjesta u kojem privremeno boravi za vrijeme godišnjeg odmora u mjesto u kojem ima prebivalište ili uobičajeno boravište, tada ne ostvaruje pravo na neoporezivi iznos dnevnice. To bi mogao biti slučaj kada, na primjer, radnik živi u Zagrebu i na godišnjem odmoru boravi u Primoštenu, a poslodavac ga upućuje na službeni put iz Primoštena u Zagreb.

Priznavanje ostalih troškova

Nadoknade troškova službenog puta radniku priznaju se na temelju vjerodostojnih isprava - računa, obračuna, odluka, potvrda o cijeni karata i dr.

Kao i kod dnevnica, ostali izdaci (troškovi) službenog puta (naknade prijevoznih troškova, naknade korištenja privatnog automobila u službene svrhe, troškovi noćenja, i dr.) obračunavaju se na temelju urednog i vjerodostojnog putnog naloga (sa svim propisanim podacima) i priloženih isprava kojima se ti izdaci dokazuju i drugi podaci navedeni na putnom nalogu. Uz putni nalog obvezno se prilažu isprave kojima se dokazuju nastali izdaci, i to osobito: računi za cestarine, računi za parking, putne karate ili, u iznimnim i opravdanim slučajevima, preslike putnih karata, računi za smještaj i drugo, bez obzira na način podmirenja izdataka.

Ako je radniku za potrebe predmetnog službenog puta odobreno korištenje privatnog automobila, tada radnik ostvaruje pravo na nadoknadu troškova njegova korištenja u visini od 2,00 kn po prijeđenom kilometru. U tom slučaju, radnik će na putnom nalogu navesti marku i registarsku oznaku automobila, početno i završno stanje brojila – kilometar/sat.

Stoga, nema nikakve zapreke da se radniku, koji prekida godišnji odmor radi odlaska na službeni put, priznaju (i nadoknade) ostali troškovi službenog puta na temelju uredno popunjenog i vjerodostojnog putnog naloga.

Ako je kojim slučajem radnik upućen na službeni put iz mjesta u kojem privremeno boravi za vrijeme godišnjeg odmora u mjesto u kojem ima prebivalište ili uobičajeno boravište, mišljenja smo da za razliku od nemogućnosti poreznog priznavanja izdataka dnevnica, nema zapreka za porezno priznavanje (i nadoknade) svih ostalih izdataka, pod uvjetom da su temeljeni na vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama i uredno popunjenom putnom nalogu.

Natrag