Poduzetnici obveznici Zakona o računovodstvu dužni su pri evidentiranju svojih poslovnih događaja i sastavljanju financijskih izvještaje primjenjivati zahtjeve računovodstvenih standarda.
Kada govorimo o zalihama (trgovačke robe, sirovina i materijala, gotovih proizvoda, proizvodnje u tijeku i dr.), mjerodavni su zahtjevi HSFI-a 10 - Zalihe te istoimenog MRS-a 2.
Prema zahtjevima navedenih računovodstvenih standarda poduzetnici u svojim poslovnim knjigama/financijskim izvještajima zalihe mjere prema trošku nabave ili neto utrživoj vrijednosti ovisno o tome koja vrijednost je niža.
Neto utrživa vrijednost zaliha je neto procijenjena prodajna cijena u tijeku redovnog poslovanja umanjena za procijenjene troškove dovršenja i procijenjene troškove koji su nužni da se obavi prodaja.
Procjenu neto utržive vrijednosti zaliha poduzetnici bi trebali obavljati kada god postoje dokazi iz kojih je razvidno da je vrijednost zaliha iskazana u poslovnim knjigama precijenjena ili najmanje jednom godišnje i to prilikom sastavljanja financijskih izvještaja.
U slučajevima kada je sadašnja tržišna vrijednost (neto utrživa vrijednost) zaliha u poslovnim knjigama poduzetnika niža od njezinog troška stjecanja, poduzetnik mora obaviti vrijednosna usklađenja na niže kako bi se knjigovodstvena vrijednost tih zaliha svela na njihovu neto utrživu vrijednost.
Realizirajte nekurentne zalihe prije kraja godine kako ne biste nepotrebno plaćali porez na dobit!
Ako poduzetnik procjeni da je neto utrživa vrijednost zaliha niža od knjigovodstvene, iznos otpisa knjigovodstvene vrijednosti zaliha do neto utržive vrijednosti priznaje se kao rashod (računovodstveni). Problem radi činjenica da računovodstveni rashod nije uvijek i porezno priznati rashod.
Naime, prema odredbama Zakona i Pravilnika o porezu na dobit, rashodi od vrijednosnog usklađenja zaliha porezno se priznaju u onom razdoblju u kojem su predmetne zalihe realizirane (utrošene, prodane, na drugi način otuđene ili uništene).
Stoga, ako je poduzetnik vrijednosno uskladio zalihe u 2016. te ih u istoj godini nije realizirao, rashodi od vrijednosnog usklađenja nisu porezno priznati te povećavaju osnovicu poreza na dobit u 2016. te neplanirano povećavaju odljev novčanih sredstava. Naravno, u nekoj od slijedećih godina u kojoj se predmetne zalihe realiziraju, osnovica za porez na dobit se smanjuje te poduzetnik ostvaruje „povrat“ prethodno plaćenog poreza na dobit. Matematički čista računica, ali iz ekonomskog kuta gledanja baš i nije, zar ne?
Navedeno se događa jer se u praksi najčešće vrijednost zaliha procjenjuje tek nakon obavljenog godišnjeg popisa pa se rashodi od vrijednosnog usklađenja zaliha evidentiraju temeljem prijedloga popisne komisije (na dan 31.12.). Samim time, takvi rashodi ne mogu biti porezno priznati jer se realizacija zaliha (kao uvjet za porezno priznavanje rashoda od vrijednosnog usklađenja) ni teoretski ne može obaviti u tekućoj godini.
Uzimajući u obzir sve navedeno, mišljenja smo da je sada krajnje vrijeme procijeniti neto utrživu vrijednost nekurentnih zaliha čija je neto utrživa vrijednost niža od knjigovodstvene, a sve kako bi se do kraja tekuće godine takve zalihe uspjele i realizirati na jedan od prethodno navedenih načina. Na taj način poduzetnici izbjegavaju nepotrebno plaćanje poreza na dobit.
Natrag