Računanje praga stjecanja dobara unutar EU

U Poslovnom infu br. 9/16 u članku „Ne zaboravite na prag stjecanja dobara!“ omaškom smo naveli da se, u svrhu računanja prelaska praga stjecanja dobara unutar EU, vrijednosti obavljenih stjecanja u prethodnoj i tekućoj godini zbrajaju. Uz isprike, u ovom članku navodimo tri ispravna primjera kao pomoć u praksi.

Napominjemo da se „posebnim stjecateljima“ dobara unutar EU smatraju:

  • pravne osobe koje nisu porezni obveznici (npr. ministarstva, gradovi, općine, komore i sl.),
  • porezni obveznici koji obavljaju isključivo isporuke oslobođene plaćanja PDV-a bez prava na odbitak pretporeza (oslobođenja prema čl. 39., 40. i 114. Zakona),
  • mali poduzetnici (koji nisu prešli propisan prag vrijednosti isporuka za upis u registar obveznika PDV-a od 230.000,00 kn).

Posebni stjecatelji, po prelasku propisanog praga stjecanja dobara unutar EU, dužni su registrirati se za potrebe PDV-a odnosno početi plaćati PDV na obavljena stjecanja dobara unutar EU.

Prema odredbama čl. 5. st. 2. Zakona o PDV-u, stjecanje dobara unutar EU od strane posebnih stjecatelja nije oporezivo PDV-om ako su ispunjeni slijedeći uvjeti:

  • ukupna vrijednost stjecanja dobara iz drugih država članica EU tijekom tekuće kalendarske godine nije veća od 77.000,00 kn, i
  • ukupna vrijednost stjecanja dobara iz drugih država članica EU u prethodnoj kalendarskoj godini nije bila veća od 77.000,00 kn.

Stoga, uz zadovoljenje propisanih uvjeta, posebni stjecatelj nije dužan plaćati PDV na stjecanja dobara unutar EU.

U svrhu računanja prelaska praga stjecanja, ukupne vrijednosti obavljenih stjecanja u prethodnoj i tekućoj kalendarskoj godini ne smiju se zbrajati, nego se promatraju isključivo na razini jedne kalendarske godine.

Primjer 1.
Posebni stjecatelj je u 2015. obavio stjecanja u visini od 50.000,00 kn, a u 2016. u visini od 70.000,00 kn. Posebni stjecatelj nije obvezan plaćati PDV na stjecanja dobara unutar EU jer, promatrajući svaku kalendarsku godinu posebno, nije prešao propisani prag stjecanja u visini od 77.000,00 kn.

Primjer 2.
Posebni stjecatelj je u 2015. obavio prvo stjecanje u visini od 50.000,00 kn, a drugo stjecanje u visini od 30.000,00 kn. Posebni stjecatelj s drugim stjecanjem u 2015. prelazi prag stjecanja te je na cijeli iznos drugog stjecanja u 2015. (30.000,00 kn) dužan platiti PDV. Radi činjenice da je u 2015. prešao propisani prag stjecanja, posebni stjecatelj je dužan i tijekom cijele 2016. plaćati PDV na stjecanja bez obzira na količinu obavljenih stjecanja u 2016.

Primjer 3.
Posebni stjecatelj je u 2015. obavio stjecanja u visini od 80.000,00 kn i na taj način prešao prag stjecanja u 2015. Tijekom 2016. posebni stjecatelj obavio je stjecanja u visini od 10.000,00 kn na koja je također morao plaćati PDV jer je u prethodnoj godini (2015.) prešao propisani prag stjecanja.

Radi činjenice da posebni stjecatelj na razini 2016. nije obavio stjecanja iznad 77.000,00 kn, on nije dužan plaćati PDV na stjecanja u 2017. sve do trenutka prelaska praga stjecanja u 2017.

Kada bi posebni stjecatelj i na razini 2016. prešao prag stjecanja od 77.000,00 kn, tada bi bio dužan plaćati PDV na stjecanja i tijekom cijele 2017. bez obzira na količinu obavljenih stjecanja u 2017. jer je u prethodnoj godini (2016.) prešao propisani prag stjecanja.

Natrag