Ovisno o vrsti osiguranja, tome tko osiguranje ugovora, a tko je konačni korisnik moguće je da premije osiguranja koje plaća poslodavac budu porezno priznati trošak, a isplaćeni iznosi po osiguranom slučaju budu neoporezivi u rukama radnika (ili nasljednika).
Životno osiguranje za slučaj smrti radnika
Prema ovoj vrsti osiguranja poslodavac je ugovorio osiguranje radnika za slučaj smrti i temeljem police plaća premiju osiguravajućem društvu. U slučaju smrti radnika, korisnik osiguranja je poslodavac kojem osiguravajuće društvo isplaćuje osiguranu svotu.
Premije su neoporezive i predstavljaju trošak poslodavcu. Osigurana svota, ako je isplaćena, predstavlja prihod poslodavcu.
Ako poslodavac isplaćenu osiguranu svotu prosljeđuje nasljednicima – djeci, može istu isplatiti neoporezivo kao potporu djeci u slučaju smrti roditelja. Međutim, ako istu prosljeđuje drugim nasljednicima (supruzi, rođacima u izravnoj/pobočnoj lozi itd.) tada će primitak biti oporeziv kao drugi dohodak (25% poreza, prirez, doprinosi).
Osiguranje od nezgode
Ugovaratelj ove vrste osiguranja je poslodavac, a korisnik je radnik. Specifičnost je u tome što se osigurana svota isplaćuje samo ako se nesretni događaj zaista i dogodi bez obzira što je poslodavac uplaćivao premije možda i kroz neko duže vremensko razdoblje. Osigurana svota koju radniku direktno isplaćuje osiguravajuće društvo kao naknada u slučaju težih bolesti, troškova liječenja, invalidnosti, smrti, i slično, ne smatra se dohotkom i nije oporeziva. Premije koje poslodavac uplaćuje su neoporezive i predstavljaju trošak poslodavcu.
Klasično životno osiguranje
Kod klasičnog osiguranja, iako ugovaratelj može biti i poslodavac i radnik, bit je da poslodavac plaća premije osiguranja, a istekom ugovorenog razdoblja osigurana svota isplaćuje se ili samom radniku (u slučaju doživljenja) ili njegovim nasljednicima. U tom slučaju premija koju poslodavac plaća predstavlja plaću radniku i poslodavac je dužan istu uvećati za porez, prirez i doprinose. Isplatu obavlja osiguravajuće društvo direktno radniku i u tom trenutku oporezivanja nema.
Dobrovoljno mirovinsko osiguranje – III. stup
Premije koje poslodavac, uz pristanak radnika, uplaćuje u tuzemno dobrovoljno mirovinsko osiguranje, a do 500,00 kn mjesečno (po radniku) smatraju se porezno priznatim izdatkom za poslodavca i ne smatraju se plaćom radnika. Jedino oporezivanje događa se u trenutku isplate same mirovine (porez 12% i prirez) od strane mirovinskog fonda i to samo na iznose premija koje su bile oslobođene od plaćanja poreza.
Natrag