Piše: Ida Dojčić
Novim Zakonom o PDV-u, kao predmet oporezivanja navedeno je i stjecanje dobara iz druge države članice koje u RH obavi uz naknadu porezni obveznik ili pravna osoba koja nije porezni obveznik, a registrirana je za potrebe PDV-a. Razlika u odnosu na prethodni sustav oporezivanja je u tome što se na tu vrstu transakcija PDV više ne obračunava na granici, već kroz prijavu PDV-a.
Uslijed pristupanja RH Europskoj uniji i ukidanja granica, unos dobara iz druge države članice više ne predstavlja uvoz, nego se radi o stjecanju dobara. Sjecanje dobara unutar EU-a je stjecanje prava raspolaganja pokretnom materijalnom imovinom u svojstvu vlasnika, koju prodavatelj ili stjecatelj dobara ili neka druga osoba u njihovo ime otpremi ili preveze stjecatelju tih dobara u drugu državu članicu, koja nije država članica u kojoj je započela otprema ili prijevoz tih dobara (čl. 9. st. 1. Zakona o PDV-u). Dakle, u novom sustavu PDV-a, koji se primjenjuje od 1.7.2013., stjecanje je definirano kao predmet oporezivanja, pa se tako PDV plaća na stjecanje svih dobara koja stječu porezni obveznici ili pravne osobe koje nisu porezni obveznici, ali su registrirani za potrebe PDV-a. Treba napomenuti kako je stjecanje dobara predmet oporezivanja i ako dobra stječu poduzetnici koji obavljaju isključivo isporuke oslobođene PDV-a, mali porezni obveznici ili pravne osobe koje nisu porezni obveznici, ukoliko su prešli prag stjecanja dobara iz drugih država članica EU-a koji iznosi 77.000,00 kn.
Slika 1. Stjecanje dobara unutar EU-a
Da bi se radilo o stjecanju dobara unutar EU-a, mora doći do fizičkog premještanja dobara iz jedne države članice u drugu. U državi članici u kojoj započinje prijevoz dobara koja se isporučuju poreznim obveznicima registriranim za potrebe PDV-a ta dobra su oslobođena PDV-a kao isporuka dobara unutar EU-a, a PDV obračunava kupac, odnosno stjecatelj dobara u svojoj državi članici kao stjecanje dobara unutar EU-a, primjenjujući stopu koja je na snazi u državi članici u kojoj završava prijevoz, odnosno otprema.
Oporezivanje stjecanja dobara iz država članica EU-a zapravo zamjenjuje raniji uvoz dobara iz tih država.
Međutim, od 1. 7. 2013. za hrvatske porezne obveznike - stjecatelje dobara to predstavlja manje financijsko opterećenje, jer kod nabave dobara iz drugih država članica ne moraju više plaćati obračunani PDV, kao što su to činili plaćanjem PDV-a pri uvozu dok su postojale granice, već tu obvezu (PDV-a na stjecanje) samo iskazuju u poreznoj prijavi (PDV obrascu), a u istoj poreznoj prijavi će iskazati i pravo na pretporez. Navedeno vrijedi u slučaju kada dobra iz EU-a stječu poduzetnici, koji su redovni obveznici PDV-a.
U slučaju kada dobra iz drugih država članica EU-a nabavljaju tzv. posebni stjecatelji, a to su:
- porezni obveznici koji obavljaju isključivo oslobođene isporuke bez prava na odbitak pretporeza,
- mali porezni obveznici i
- pravne osobe koje nisu porezni obveznici (npr. tijela državne i lokalne uprave),
od dobavljača - poreznih obveznika iz drugih država članica, oni su obveznici PDV-a na stjecanje u RH (jer su prešli propisani prag stjecanja od 77.000,00 kn), i na te nabave moraju platiti PDV po stopi koja je propisana za isporuke tih dobara u RH.
Navedene osobe su registrirane za potrebe PDV-a (dodijeljen im je PDV identifikacijski broj) zbog činjenice da iz drugih država članica nabavljaju dobra u godišnjoj vrijednosti većoj od praga stjecanja, međutim, kao takvi nemaju pravo na povrat pretporeza.
Stoga u poreznim prijavama iskazuju obvezu PDV-a na stjecanje i stvarno plaćaju tako prijavljeni porez.
Natrag