Financije, pravo i porezi 11/2017
Radno pravo
Ljubica Đukanović: Menadžerski ugovori
Zakon o radu (Nar. nov., br. 93/14; u nastavku: ZR) ostavio je određene nedoumice koje se osobe mogu smatrati menadžerima i koje mogu biti stranke ugovora i sklapati menadžerske ugovore. Naime, ZR u niti jednoj svojoj odredbi ne navodi i ne određuje pojam menadžera, već se menadžerom smatra fizička osoba koja ima određene stručne sposobnosti, znanja i kreativnosti koje mu omogućuju da uspješno upravlja tvrtkom, ustanovom ili nekom drugo organizacijom.
U čl. 4. st. 3. ZR-a propisano da fizička osoba koja je prema propisu o trgovačkim društvima, kao član uprave ili izvršni direktor ili fizička osoba koja je u drugom svojstvu prema posebnom zakonu, pojedinačno i samostalno ili zajedno i skupno, ovlaštena voditi poslove poslodavca, može kao radnik u radnom odnosu obavljati određene poslove za poslodavca. Navedenom odredbom ZR-a i nadalje se posebno uređuje položaj osoba koje nazivamo menadžerima i koje kao radnici u radnom odnosu mogu obavljati određene poslove za poslodavca, ali i ne moraju.
Pojam menadžera može se shvaćati u užem ili širem smislu tako da to ne moraju biti samo članovi uprava trgovačkih društava već to može biti i svaka druga osoba koja upravlja nekim poslom ili sustavom bilo na višoj ili nižoj razini. Stoga menadžerske ugovore mogu, pored članova uprave, sklapati i vodeći radnici koji organiziraju i kontroliraju rad drugih radnika, iako su i oni sami u odnosu subordinacije prema drugom radniku ili radnicima. Tako da možemo govoriti da u pojedinim tvrtkama imamo niži, srednji i viši menadžment.
Opširnije o menadžerskim ugovorima pročitajte u tiskanom izdanju.