FOTO: MAGNIFIC
Po definiciji, prekovremeni rad je rad duži od punog odnosno nepunog radnog vremena (čl. 65. Zakona o radu; u nastavku: ZR). Dakle, to nije svaki rad subotom, nedjeljom ili blagdanom, već to može biti samo onaj rad koji prelazi ugovoreno puno ili nepuno tjedno radno vrijeme. Ako radnik, unutar ugovorenih 40 sati tjedno, redovito radi vikendima ili blagdanom, to nije prekovremeni rad.
Nalog poslodavca kao bitan uvjet
Da bi se radilo o prekovremenom radu, nije dovoljno da traje preko ugovorenog punog ili nepunog radnog vremena, već isti mora biti naložen od strane poslodavca. Drugim riječima, samoinicijativno duže ostajanje na poslu ne može se podvesti pod prekovremeni rad. To također ne može biti ni onaj rad koji je stalan (koji se ponavlja svaki radni dan kao redoviti rad duži od predviđenog radnog vremena) i koji po prirodi posla u konkretnim okolnostima pojedinog slučaja zahtijeva da radnik ranije dolazi na radno mjesto ili da ga kasnije napusti. Naime, radniku pripada drugi put pravne zaštite za slučaj kada po prirodi posla (a ne po zahtjevu poslodavca) stalno mora ranije dolaziti na radno mjesto ili ga kasnije napustiti (VSRH, Rev – 5060/19 od 14.1.2020.).
Nalog poslodavca mora biti u pisanom obliku, ali iznimno može i usmeno ako priroda prijeke potrebe onemogućava poslodavca da prije početka prekovremenog rada uruči radniku pisani zahtjev. U tom slučaju, poslodavac je usmeni zahtjev dužan i pisano potvrditi u roku od 7 dana od dana kada je prekovremeni rad naložen. ZR međutim ne propisuje izravnu prekršajnu odgovornost za poslodavca ako izostane pisani oblik naloga (čak ni u obliku upravne mjere).
Prijeka potreba za radom
Poslodavac može naložiti prekovremeni rad samo u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe. Prema tome, institutom prekovremenog rada poslodavac se ne može svakodnevno koristiti da bi u svojem poslovanju nadoknadio nedostatak radne snage, već ga može naložiti u hitnim i neredovitim situacijama.
Pravo na povećanu plaću
Za prekovremeni rad radnik ima pravo na povećanu plaću. ZR ne propisuje o kolikom povećanju se radi već je, kao i kod osnovne plaće, na ugovornim stranama da o tome postignu sporazum. Gledano po primjerima u djelatnostima u kojima se kolektivni ugovori prošireno primjenjuju, u graditeljstvu se cijena sata rada radnika povećava za 30%, u trgovini za 40%, a u ugostiteljstvu za 50%. U državnim i javnim službama cijena sata rada se također uvećava za 50%, ali se obračunava na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za radni staž.
Može li radnik odbiti raditi prekovremeno?
Budući da je zakonska obveza radnika raditi prekovremeno, neopravdano odbijanje naloga poslodavca za prekovremenim radom može se prema relevantnoj sudskoj praksi smatrati grubom povredom obveze iz radnog odnosa i osnovom za izvanredni otkaz (VSRH, Revr-370/00 od 30.1.2002., Revr-279/07 od 5.9.2007., ŽS Zagreb, Gžr-1368/02 od 11.3.2002. i dr.).
Podatak o uvećanju plaće za prekovremeni rad obvezni je sadržaj ugovora o radu.
Međutim, ako poslodavac nezakonito naloži prekovremeni rad, npr. u duljem trajanju od propisanog i ne postoji stvarna potreba za prekovremenim radom, tada se odbijanje takvog rada od strane radnika ne bi moglo smatrati povredom radne obveze. Dakle, otkaz koji bi se temeljio na takvom činjeničnom stanju bio bi nezakonit i nedopušten (VSRH, Revr-816/10 od 3.11.2010).
Zaštićene kategorije radnika
Za pojedine posebno osjetljive kategorije radnika, ZR nameće poslodavcu određena ograničenja u vezi prekovremenog rada. Ovih ograničenja se bitno pridržavati, jer postupanje protivno istih također predstavlja najteži prekršaj poslodavca.
Apsolutna zabrana, na način da je zabranjen prekovremeni rad postoji u odnosu na:
- radnika koji radi skraćeno radno vrijeme zbog štetnih utjecaja rada (dok radi na tim poslovima),
- radnika koji obavlja dodatan rad kod dodatnog poslodavca (osim u slučaju više sile), te
- maloljetnog radnika.
Relativna zabrana, na način da se prekovremeni rad može naložiti samo ako radnik dostavi pisanu izjavu o dobrovoljnom pristanku na takav rad, osim u slučaju više sile, odnosi se na:
- trudnice,
- roditelje s djetetom do 8 godina života,
- radnike koji rade u nepunom radnom vremenu kod više poslodavaca te
- radnike u dopunskom radnom odnosu kod matičnog poslodavca.
Najduže dozvoljeno trajanje prekovremenog rada
Zakon o radu poznaje tjedno i godišnje ograničenje prekovremenog rada. Ako radnik radi prekovremeno, ukupno trajanje rada radnika ne smije biti duže od 50 sati tjedno. Tu je dakle riječ o najdužem trajanju radnog tjedna općenito pa tako primjerice radnik s ugovorenim punim radnim vremenom od 40 sati tjedno može raditi najduže 10 sati prekovremeno u tom tjednu, dok će radnik s ugovorenim nepunim radnim vremenom od 20 sati tjedno također moći raditi 50 sati tjedno, ali će mu 20 sati biti redovno radno vrijeme, a 30 sati prekovremeno.
Ne postoji mjesečno ograničenje trajanja prekovremenog rada, već samo tjedno i godišnje.
Iznimke od najduljeg 50-satnog trajanja radnog tjedna propisane su samo za slučajeve nejednakog rasporeda iz čl. 66. st. 3. i st. 5. ZR-a i preraspodjele radnog vremena iz čl. 67. st. 5. ZR-a. U sva tri slučaja, takva mogućnost mora biti predviđena kolektivnim ugovorom.
Na godišnjoj razini prekovremeni rad pojedinog radnika ne smije trajati duže od 180 sati godišnje, osim ako je ugovoreno kolektivnim ugovorom, u kojem slučaju ne smije trajati duže od 250 sati godišnje. Od ovog ograničenja ZR ne predviđa nikakve iznimke, što znači da niti jedan radnik na bazi godine ne smije raditi dulje od navedenog. Duže trajanje od 180 sati godišnje predviđeno je u građevinarstvu (do 250 sati) i u trgovini (do 220 sati bez pristanka radnika, a do 250 sati uz izjavu radnika o pristanku na takav rad).
Svako odstupanje od najdužeg trajanja prekovremenog rada predstavlja najteži prekršaj poslodavca i to neovisno o razlozima temeljem kojih bi poslodavac nastojao opravdati takav rad.
Za sva dodatna pitanja slobodno nam se obratite putem TEB-ovog telefonskog savjetničkog servisa.
----------
Osigurajte jednostavnu, brzu i praktičnu primjenu računovodstvenih, poreznih i ostalih propisa u praksi kroz neograničeno telefonsko savjetovanje, popuste na TEB-ovim seminarima i webinarima, stručne, aktualne i praktične članke, jedno pisano mišljenje i ostale pogodnosti. Detaljne informacije o svim pogodnostima koje ostvarujete odabirom TEB-ovog sustava usluga i pretplatom na časopis „Financije, pravo i porezi“ pogledajte na:
