FOTO: MAGNIFIC
Zakonom o radu (Nar. nov., br. 93/14 – 64/23 – Odluka USRH; u nastavku: ZR) propisan je poseban postupak zaštite prava koji prethodi ostvarivanju sudske zaštite prava iz radnog odnosa. Naime, radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa, prije pokretanja sudskog postupka, dužan je od poslodavca zatražiti zaštitu tog prava.
Obveza prethodnog obraćanja poslodavcu predstavlja procesnu pretpostavku za ostvarivanje sudske zaštite. To znači da radnik ne samo da ima pravo, nego je i obvezan podnijeti zahtjev za zaštitu prava, budući da će, u protivnom, tužba podnesena u radnom sporu biti nedopuštena zbog neispunjenja zakonom propisane procesne pretpostavke.
Sukladno čl. 133. ZR-a, radnik može zahtijevati ostvarenje povrijeđenog prava u roku od petnaest dana od dana dostave odluke kojom je pravo povrijeđeno, odnosno od dana kada je saznao za povredu prava. Zahtjev se podnosi poslodavcu, koji ima mogućnost otkloniti povredu prava prije pokretanja sudskog postupka. Tek ako poslodavac odbije zahtjev ili o njemu ne odluči u zakonom propisanom roku, radnik stječe pravo na podnošenje tužbe nadležnom sudu.
Ako poslodavac u roku od petnaest dana od dana dostave zahtjeva za zaštitu prava ne udovolji zahtjevu radnika ili se o njemu ne očituje, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zatražiti zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.
Sudsku zaštitu, u pravilu, ne može ostvariti radnik koji prije pokretanja sudskog postupka nije podnio poslodavcu zahtjev za zaštitu prava. Međutim, obveza prethodnog obraćanja poslodavcu ne primjenjuje se na zahtjeve za naknadu štete niti na zahtjeve koji se odnose na druga novčana potraživanja iz radnog odnosa, budući da u tim slučajevima radnik može neposredno zatražiti sudsku zaštitu.
Nadalje, ako je zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu propisan postupak mirnog rješavanja spora, rok od petnaest dana za podnošenje tužbe nadležnom sudu počinje teći tek od dana okončanja toga postupka. Time se strankama omogućuje da spor pokušaju riješiti mirnim putem prije pokretanja sudskog postupka.
Iznimku od obveze prethodnog obraćanja poslodavcu predstavlja i postupak zaštite dostojanstva radnika. U tom slučaju radnik nije dužan prethodno podnijeti zahtjev za zaštitu prava poslodavcu, već može ostvarivati zaštitu sukladno posebnim odredbama ZR-a kojima je uređen postupak zaštite dostojanstva radnika.
Jedna od značajnijih novina u uređenju sudske zaštite prava iz radnog odnosa odnosi se na ukidanje iznimaka od obveze prethodnog obraćanja poslodavcu za određene kategorije radnika. Naime, prema ranijem zakonskom uređenju, pojedini radnici mogli su neposredno zatražiti sudsku zaštitu, bez prethodnog podnošenja zahtjeva za zaštitu prava poslodavcu. Takva mogućnost više ne postoji.
Slijedom toga, zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom više ne mogu neposredno zahtijevati ni radnici:
- koji imaju sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme,
- koji su na temelju ugovora o radu upućeni na rad u inozemstvo, te
- na koje se ne primjenjuje niti jedan kolektivni ugovor.
Navedene kategorije radnika sada su, jednako kao i svi ostali radnici, obvezne prije pokretanja sudskog postupka podnijeti poslodavcu zahtjev za zaštitu prava u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je njihovo pravo povrijeđeno, odnosno od dana saznanja za povredu prava. Tek ako poslodavac u zakonom propisanom roku ne udovolji zahtjevu ili se o njemu ne očituje, radnik može zatražiti sudsku zaštitu.
Može se zaključiti da ZR i nadalje polazi od načela da se zaštita prava iz radnog odnosa u konačnici ostvaruje u sudskom postupku, pri čemu je prethodno obraćanje poslodavcu, osim u zakonom izričito propisanim iznimkama, procesna pretpostavka za ostvarivanje prava na sudsku zaštitu. Na taj se način potiče mirno rješavanje sporova na razini poslodavca te se istodobno nastoji smanjiti broj radnih sporova koji se vode pred sudovima.
Prema čl. 133. st. 6. ZR-a, za odlučivanje o zahtjevu za zaštitu povrijeđenog prava nadležan je sud nadležan za radne sporove, ako ZR-om ili drugim zakonom nije drukčije propisano. Iz navedene odredbe proizlazi da ZR ne uređuje izričito pitanje stvarne nadležnosti sudova u radnim sporovima, već u tom pogledu upućuje na primjenu općih procesnih propisa.
Pitanje stvarne nadležnosti uređeno je Zakonom o parničnom postupku (Nar. nov., br. 53/91 – 146/25; u nastavku: ZPP), koji predstavlja temeljni procesni propis za vođenje parničnog postupka, uključujući i radne sporove. Sukladno čl. 34. st. 1. toč. 10. i st. 2. ZPP-a, općinski sudovi stvarno su nadležni za suđenje u prvom stupnju u sporovima iz radnih odnosa, uključujući sporove koje radnik pokreće protiv odluke o prestanku ugovora o radu, kao i u svim drugim sporovima iz radnog odnosa koji nisu stavljeni u prvostupanjsku nadležnost trgovačkih ili drugih sudova.
Slijedom navedenoga, tužba radi zaštite prava iz radnog odnosa, uključujući i zahtjeve za isplatu novčanih potraživanja iz radnog odnosa, u pravilu se podnosi općinskom sudu kao stvarno nadležnom prvostupanjskom sudu, osim ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
Za sva dodatna pitanja slobodno nam se obratite putem TEB-ovog telefonskog savjetničkog servisa.
----------
Osigurajte jednostavnu, brzu i praktičnu primjenu računovodstvenih, poreznih i ostalih propisa u praksi kroz neograničeno telefonsko savjetovanje, popuste na TEB-ovim seminarima i webinarima, stručne, aktualne i praktične članke, jedno pisano mišljenje i ostale pogodnosti. Detaljne informacije o svim pogodnostima koje ostvarujete odabirom TEB-ovog sustava usluga i pretplatom na časopis „Financije, pravo i porezi“ pogledajte na:
