Paušalni obrt – porezne pogodnosti paušalnog oporezivanja

FOTO: PIXABAY

Paušalni obrt je zbog niskog poreznog i administrativnog opterećenja jedan od najpopularnijih oblika samozapošljavanja u Hrvatskoj, posebno među freelancerima, programerima, dizajnerima i drugim profesionalcima iz IT sektora. Razlog je, prije svega, nisko porezno opterećenje i minimalni administrativni zahjevi. U prvom dijelu članka dajemo prikaz visine poreznog opterećenja paušalista dok u drugom dijelu upućujemo na „zamke“ paušalnog oporezivanja.

Paušalni obrt je oblik obrta kod kojeg se porez na dohodak plaća u paušalnom iznosu, a ne prema razlici ostvarenih primitaka i stvarno nastalih izdataka. To znači da se porezna osnovica u slučaju paušalista ne utvrđuje temeljem Knjige primitaka i izdataka uz obvezu dokazivanja stvarno nastalih izdataka nego prema administrativno određenim rasponima ostvarenog prometa uz primjenu jedinstvene porezne stope od 12%.

Prema Zakonu o porezu na dohodak​​, čl. 82. st. 1. i st. 3., porezni obveznik koji može biti paušalno oporezovan je porezni obveznik koji obavlja samostalnu djelatnost obrta i s obrtom izjednačenih djelatnosti (obrtničke djelatnosti), a koja u smislu Zakona o porezu na dohodak obavlja sve druge posebno nenavedene gospodarstvene djelatnosti te koji obavlja djelatnost poljoprivrede i šumarstva, pod uvjetom da po toj osnovi obveznik nije obveznik poreza na dodanu vrijednost (u nastavku: PDV) što znači da po osnovi te djelatnosti u poreznom razdoblju ne ostvaruje ukupni godišnji primitak veći od iznosa propisanog za obvezni ulazak u sustav  PDV-a odnosno 60.000,00 eura (čl. 90. Zakona o PDV-u).

Nisko porezno opterećenje poreznih obveznika koji su paušalno oporezovani vidljivo je u odredbama čl. 3. Pravilnika o paušalnom oporezivanju samostalnih djelatnosti. U tom su članku propisane osnovice godišnjeg paušalnog dohotka (administrativno određeni rasponi) na koji se onda primjenjuje jedinstvena godišnja stopa poreza na dohodak od 12%. Osnovice su podijeljene u šest razreda, ovisno o ukupnom godišnjem primitku koji je ostvario porezni obveznik. Tako je primjerice najniža godišnja porezna osnovica 1.695,00 eura, a određena je kao razlika između primitka od 11.300,00 eura i porezno priznatih izdataka u visini 85% pod uvjetom da porezni obveznik u poreznom razdoblju ostvaruje ukupni godišnji primitak do 11.300,00 eura. Dakle, u ovom slučaju poreznom obvezniku se porezno priznaju izdaci u visini 9.605,00 eura bez potrebe da porezni obveznik dokazuje visinu stvarno nastalih izdataka.

Najviša porezna osnovica je 9.000,00 eura odnosno razlika između primitka u iznosu 60.000,00 eura i porezno priznatih izdataka u visini 85%, ako porezni obveznik u poreznom razdoblju ostvaruje ukupni godišnji primitak iznad 50.000,00 eura do 60.000,00 eura. To znači da se u slučaju primjene najviše osnovice poreznom obvezniku priznaju izdaci u visini 51.000,00 eura ako ostvari godišnji primitak u rasponu od 50.000,00 do 60.000,00 eura. Budući da je porezna osnovica određena u fiksnom iznosu, to znači da poreznom obvezniku koji ostvari 60.000,00 eura ukupnog godišnjeg primitka porezna osnovica od 9.000,00 eura iznosi samo 15% ostvarenog primitka a na koji se onda primjenjuje porezna stopa od 12%. Poreznom obvezniku koji ostvaruje godišnji primitak 50.000,00 eura porezna osnovica od 9.000,00 eura čini 18% ostvarenog primitka. 

Ako se primijeni jedinstvena porezna stopa od 12% na najniži razred dobija se svota godišnje porezne obveze od 203,40 eura (tzv. godišnji paušalni porez), dok u slučaju najvišeg razreda godišnji paušalni porez iznosi 1.080,00 eura. Možemo zaključiti da, primjerice, u najvišem rasponu ostvarenih godišnjih primitaka od 50.000,00 do 60.000,00 eura godišnje svota godišnjeg paušalnog poreza iznosi svega 1,8 - 2,16% ostvarenog godišnjeg primitka. Prethodno navedeni postotni odnos godišnjeg paušalnog poreza i godišnje svote ostvarenih primitaka jednak je u svim administrativno određenim godišnjim svotama poreznih osnovica.

Nisko administrativno opterećenje ogleda se u činjenici da, sukladno čl. 7. Pravilnika o paušalnom oporezivanju samostalni djelatnosti, porezni obveznik paušalist ne vodi poslovne knjige propisane čl. 34. Zakona o porezu na dohodak (a to su Knjiga primitaka i izdataka, Popis dugotrajne imovine i Evidencija o tražbinama i obvezama) osim Knjige prometa – Obrazac KPR. U Knjizi prometa se evidentiraju i iznosi naplaćeni u gotovini kao i iznosi naplaćeni bezgotovinskim putem, a porezni obveznik paušalist obvezan je za svaku isporuku i obavljenu uslugu izdati račun propisanog sadržaja.

Iz gore prikazanog, nesumnjivo je da je porezno opterećenje paušalista, pogotovo onih koji se nalaze na gornjoj granici ostvarenog prometa, izuzetno nisko u usporedbi s poreznim opterećenjem, primjerice, dohotka od nesamostalnog rada. U drugom dijelu članka donosimo „zamke“ paušalnog oporezivanja kojih možda većina poreznih obveznika nije svjesna.

Za sva dodatna pitanja slobodno nam se obratite putem TEB-ovog telefonskog savjetničkog servisa.

----------

Osigurajte jednostavnu, brzu i praktičnu primjenu računovodstvenih, poreznih i ostalih propisa u praksi kroz neograničeno telefonsko savjetovanje, popuste na TEB-ovim seminarima i webinarima, stručne, aktualne i praktične članke, jedno pisano mišljenje i ostale pogodnostiDetaljne informacije o svim pogodnostima koje ostvarujete odabirom TEB-ovog sustava usluga i pretplatom na časopis „Financije, pravo i porezi“ pogledajte na:

Natrag