FOTO: PIXABAY
Društva često svojim radnicima omogućavaju kupnju robe (imovine) u vlasništvu društva po nekoj povoljnijoj cijeni ili uvjetima. Navedena postupanja u praksi često rezultiraju upitima oko primjene Zakona o zaštiti potrošača (u dijelu koji se odnosi na posebne uvjete prodaje), te potencijalnog dodatnog oporezivanja takvih transakcija. U nastavku u kratkim crtama želimo razjasniti predmetne dvojbe.
Prema odredbama čl. 8. Zakona o zaštiti potrošača, trgovac je dužan uvjete prodaje istaknuti jasno, vidljivo i čitljivo. Trgovac je dužan pridržavati se uvjeta prodaje. Posebne uvjete prodaje trgovac može odobriti za:
- pojedine proizvode ili skupinu proizvoda
- pojedine skupine potrošača
- pojedine oblike plaćanja.
Prema čl. 19. Zakona o zaštiti potrošača, posebnim oblicima prodaje smatra se prodaja proizvoda po cijenama nižim od cijena u redovnoj prodaji.
Takva prodaja obuhvaća, među ostalim, akcijsku prodaju, rasprodaju, sezonsko sniženje, prodaju robe s greškom i prodaju robe kojoj istječe rok uporabe. Tijekom trajanja posebnog oblika prodaje robe trgovac je dužan istaknuti cijenu koju primjenjuje tijekom trajanja prodaje i najnižu cijenu koju je trgovac primjenjivao za istu robu tijekom razdoblja od 30 dana prije provođenja posebnog oblika prodaje. Tijekom trajanja posebnog oblika prodaje usluge unutar poslovnih prostorija iz ove glave Zakona trgovac je dužan istaknuti cijenu koju primjenjuje tijekom trajanja prodaje i najnižu cijenu koju je trgovac primjenjivao za istu uslugu tijekom razdoblja od 30 dana prije provođenja posebnog oblika prodaje. Uvažavajući prethodno navedeno, mišljenja smo da se isključivo radnici trgovca ne mogu smatrati pojedinom skupinom potrošača u smislu posebnih uvjeta prodaje, odnosno da se u takvim slučajevima ne mogu primijeniti prethodno navedene odredbe Zakona o zaštiti potrošača.
Prodaja robe radnicima pod povoljnijim uvjetima u pravilu rezultira dodatnim poreznim obvezama za poslodavca.
Što se tiče oporezivanja takvih transakcija porezom na dodanu vrijednost, iz odredbi čl. 33. st. 9. i 10. Zakona o porezu na dodanu vrijednost proizlazi da ako društvo upisano u registar obveznika PDV-a svojim radnicima prodaje robu po cijenama koje su niže od tržišne, odnosno nižih od onih po kojima se takva roba prodaje na tržištu drugim kupcima, osnovica za obračun PDV-a je upravo ta tržišna cijena. Pretpostavimo da društvo na tržištu prodaje robu po cijeni od 250,00 eura (200,00 eura + PDV), dok svojim radnicima istu robu prodaje po povoljnijoj cijeni od 200,00 eura (160,00 + PDV). Bez obzira što će društvo u ovom slučaju od svojih radnika vjerojatno i naplatiti 200,00 eura, potrebno je uzeti u obzir da prema prethodno navedenim odredbama Zakona o PDV-u društvo PDV mora obračunati na osnovicu od 200,00 eura.
U dijelu obračuna poreza na dohodak, skrećemo pozornost na odredbe čl. 21. i 22. Pravilnika o porezu na dohodak prema kojima u slučajevima kada poslodavac obavlja isporuke dobara svojim radnicima bez naknade ili uz naknadu nižu od tržišne vrijednosti tih dobara, dolazi do primitka u naravi koji se utvrđuje kao razlika između tržišne cijene i naknade koju je radnik platio. U takvim slučajevima, za potrebe obračunavanja i plaćanja predujma poreza na dohodak, tržišna vrijednost odnosno vrijednost primitaka u naravi uvećava se za doprinose za obvezna osiguranja iz primitka i porez na dohodak. Drugim riječima, utvrđena vrijednost primitka u naravi smatra se neto plaćom te ju za potrebe obračuna propisanih davanja treba preračunati na bruto iznos.
Za sva dodatna pitanja slobodno nam se obratite putem TEB-ovog telefonskog savjetničkog servisa.
----------
Osigurajte jednostavnu, brzu i praktičnu primjenu računovodstvenih, poreznih i ostalih propisa u praksi kroz neograničeno telefonsko savjetovanje, popuste na TEB-ovim seminarima i webinarima, stručne, aktualne i praktične članke, jedno pisano mišljenje i ostale pogodnosti. Detaljne informacije o svim pogodnostima koje ostvarujete odabirom TEB-ovog sustava usluga i pretplatom na časopis „Financije, pravo i porezi“ pogledajte na:
