FOTO: FREEPIK
Više od dva desetljeća (OECD Forum on Tax Administration in 2006) na globalnoj je razini prepoznata tendencija horizontalnijeg, obnovljenog te poboljšanog (unaprijeđenog) odnosa između poreznih administracija i poreznih obveznika. Mentalitet pristupa poreznih administracija poreznim obveznicima također evolvira globalno, pa tako porezni obveznici postaju kupci usluga i partneri poreznih vlasti. Razumljivo je da kupci usluga koje pružaju porezne administracije zaslužuju dobru, pravovremenu i učinkovitu uslugu. S druge strane, od kupaca usluga i partnera očekuje se, uz temeljnu obvezu poštivanja propisa, transparentnost pružanja podataka, uključivo i informacija o potencijalnim pozicijama poreznih rizika (samoprocjene) kako bi se isti pravovremeno i kvalitetno uklonili i osigurala pravilna primjena poreznih propisa. U partnerskom odnosu, porezne administracije trebaju razumjeti komercijalnu i poreznu strategiju poreznog obveznika, djelovati učinkovito, pravedno i u dobroj vjeri.
Primjer unaprijeđenog pristupa poreznim obveznicima je i model horizontalnog monitoringa ili praćenja koji je započeo inovativnim pristupom nizozemskog poreznog tijela (kao alternativa vertikalnom poreznom nadzoru multinacionalnih društava). U okviru OECD-a, Co-operative Compliance može se definirati kao uspostava kooperativnog odnosa temeljenog na povjerenju između poreznih obveznika i poreznih tijela na temelju dobrovoljnog ispunjavanja poreznih obveza koji dovodi do plaćanja pravog iznosa poreza u pravo vrijeme. Horizontalnim praćenjem i kooperativnom usklađenošću smanjuju se aktivne provedbene mjere, što dovodi do pomaka prema većoj samoregulaciji.[1]
Model horizontalnog praćenja temelji se na uzajamnom partnerskom povjerenju, razumijevanju i transparentnosti između poreznog obveznika i porezne administracije. U pravilu je model horizontalnog praćenja usmjeren na velike porezne obveznike, temeljen je na dobrovoljnosti sudjelovanja i dobrovoljnom ispunjavanju poreznih obveza.
U Hrvatskoj je primjena modela horizontalnog praćenja uređena člankom 70. Općeg poreznog zakona[2], kojim je propisana mogućnost stjecanja posebnog statusa poreznog obveznika. Porezni obveznici koji ispunjavaju propisane uvjete, mogu se dobrovoljno odlučiti na primjenu modela i stjecanje posebnog statusa.
Poseban status mogu steći porezni obveznici koji ispunjavaju sljedeće uvjete:[3]
- ako su mu za zadnje tri godine izdana revizorska mišljenja bez rezerve,
- ako ima uspostavljen sustav unutarnje kontrole,
- ako će se obvezati da će obavještavati Poreznu upravu o svim poslovnim odlukama iz kojih bi mogli proizlaziti porezni rizici,
- ako se protiv članova uprave ne vodi kazneni postupak za kaznena djela za koja se progon vrši po službenoj dužnosti,
- ako se iz podataka kojima raspolaže Porezna uprava može očekivati da će porezni obveznik ispunjavati porezne obveze iz posebnog statusa.
Odobravanjem posebnog statusa poreznom obvezniku od strane Porezne uprave omogućava se na partnerskoj osnovi i načelima dobrovoljnog ispunjavanja poreznih obveza, postizanje ciljeva u vidu pravovremenog smanjenja poreznih rizika kojima upravljaju porezni obveznici i Porezna uprava te poticanje poreznih obveznika na dobrovoljno ispunjavanje poreznih obveza sukladno poreznim propisima.[4]
Postupak odobravanja posebnog statusa započinje dobrovoljnom inicijativom (pisanom izjavom) poreznog obveznika, koji ispunjava prethodno navedene zakonske uvjete, za pokretanje postupka odobravanja posebnog statusa, a nakon provedene propisane procedure koja obuhvaća i stvaranje poreznog profila poreznog obveznika te prethodni razgovor između poreznog obveznika i Porezne uprave, rezultira sklapanjem Sporazuma o dobrovoljnom ispunjavanju poreznih obveza.
Sporazumom se utvrđuju prava i obveze poreznog obveznika i Porezne uprave.
Skopljeni Sporazumi podliježu povremenom ocjenjivanju od strane Porezne uprave te na temelju rezultata izvješća, Porezna uprava i porezni obveznici unaprjeđuju postupak odobravanja posebnog statusa.
Model horizontalnog praćenja jača međusobno povjerenje između Porezne uprave i poreznik obveznika koji pravodobno, pravilno i dobrovoljno ispunjavaju svoje porezne obveze, što, između ostaloga, pridonosi cilju optimalizacije resursa poreznog nadzora i usmjeravanje istog ka poreznim obveznicima koji analizom poreznih rizika pokazuju rizično ponašanje.
Hrvatsko zakonsko uređenje modela horizontalnog praćenja predstavlja moderan i učinkovit okvir koji omogućava poreznim obveznicima, između ostalog, smanjenje administrativnog opterećenja i međusobnu transparentnost s Poreznom upravom te anulira/minimalizira potencijalne porezne rizike koji stvaraju poreznu nesigurnost, koja se može odraziti u budućim poreznim postupcima.
[1] Promotion of Tax Compliance: Cooperative Compliance and the Dutch Horizontal Monitoring Model - Leiden Law Blog
[2] Nar. nov., br. 115/16 - 152/24
[3] Čl. 70 st. 2. Općeg poreznog zakona
[4] Čl. 51. Pravilnika o provedbi Općeg poreznog zakona (Nar. nov., br. 45/19 - 16/25)
----------
Osigurajte jednostavnu, brzu i praktičnu primjenu računovodstvenih, poreznih i ostalih propisa u praksi kroz neograničeno telefonsko savjetovanje, popuste na TEB-ovim seminarima i webinarima, stručne, aktualne i praktične članke, jedno pisano mišljenje i ostale pogodnosti. Detaljne informacije o svim pogodnostima koje ostvarujete odabirom TEB-ovog sustava usluga i pretplatom na časopis „Financije, pravo i porezi“ pogledajte na:
