Zakon o lokalnim porezima daje mogućnost jedinicama lokalne samouprave da pravnim i fizičkim osobama - vlasnicima kuća za odmor, koje se nalaze na njihovom području, propišu obvezu plaćanja poreza na kuće za odmor. Dakle, radi se o vrsti imovinskog poreza. Kućom za odmor se, u smislu Zakona o lokalnim porezima, smatra svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski (izuzev gospodarstvenih zgrada koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora). Ako jedinica lokalne samouprave odluči uvesti porez na kuće za odmor, tada odlukom svog predstavničkog tijela propisuje iznos poreza po četvornom metru korisne površine kuće za odmor, u granicama propisanima Zakonom o lokalnim porezima - ovisno o mjestu, starosti, stanju infrastrukture te drugim okolnostima bitnim za korištenje kuće za odmor. Odlukom se utvrđuje i nadležno porezno tijelo za utvrđivanje i naplatu poreza (tijelo jedinice lokalne uprave ili Porezna uprava).
Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave ovlašteno je svojom odlukom propisati iznos poreza na kuće za odmor u rasponu od 0,60 do 5,00 eura po četvornom metru korisne površine kuće za odmor.
Navedeni iznosi propisani su posljednjim izmjenama Zakona o lokalnim porezima, sa stupanjem na snagu 5. listopada 2023., s time da su ranije donesene odluke jedinica lokalne samouprave bile u primjeni do kraja 2023. godine. Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o lokalnim porezima (Nar. nov., br. 114/23) nije donio druge izmjene u oporezivanju porezom na kuće za odmor, pa su tako porezni obveznik, predmet oporezivanja i izuzeća od plaćanja toga poreza ostala nepromijenjena.
POREZ NA KUĆE ZA ODMOR:
- porezni obveznik - pravne i fizičke osobe vlasnici kuća za odmor;
- porezna osnovica - četvorni metar korisne površine;
- iznos poreza - od 0,60 do 5,00 eura/ m2 - visinu poreza kuće za odmor propisuje jedinica lokalne samouprave.
Porez na kuće za odmor ne plaća se na:
- kuće za odmor koje se ne mogu koristiti zbog ratnih razaranja i prirodnih nepogoda (poplava, požar, potres) te starosti i trošnosti,
- kuće za odmor za vrijeme dok su u njima smješteni prognanici i izbjeglice,
- odmarališta u vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave koja služe za smještaj djece u dobi do 15 godina.
Iznajmljivači - obveznici plaćanja kuća za odmor
Osnovni kriterij za utvrđivanje statusa kuće za odmor predstavlja njeno povremeno ili sezonsko korištenje. Porezna uprava je u svom priopćenju (od 12. rujna 2023.) navela kako je u svrhu utvrđivanje obveze poreza na kuće za odmor bitno utvrditi radi li se o zgradi ili dijelu zgrade ili stanu koji se koristi povremeno ili sezonski, odnosno bitno je utvrditi da predmetna nekretnina nema namjenu trajnog korištenja (za stanovanje vlasnika ili druge osobe ili u drugu trajnu svrhu korištenja).
Treba napomenuti kako je u čl. 25. Zakona o lokalnim porezima dodana odredba kojom se propisuje da obveza plaćanja poreza na dohodak s osnove obavljanja djelatnosti iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima te organiziranja kampova prema odredbama posebnog propisa o porezu na dohodak nema utjecaja na utvrđivanje statusa kuće za odmor.
Iznajmljivanje stanova, soba i postelja putnicima i turistima, koje se pruža prema posebnom propisu, je djelatnost koju obavlja fizička osoba te po osnovi djelatnosti za ostvarene prihode od djelatnosti propisana je obveza plaćanja poreza na dohodak prema odredbama Zakona o porezu na dohodak. Ako se djelatnost iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima pruža samo u dijelu kalendarske godine, razvidno je da se takva nekretnina koristi povremeno ili sezonski te bez obzira na obavljanje djelatnosti u predmetnoj nekretnina ista podliježe obvezi plaćanja poreza na kuće za odmor.
- Činjenica da se kuća za odmor koristi za iznajmljivanje nema utjecaja na utvrđivanje poreza na kuće za odmor.
- Porez na kuće za odmor i porez na dohodak u paušalnom iznosu po osnovi djelatnosti iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima te organiziranja kampova su dva različita poreza, koji se utvrđuju s dvije različite osnove, odnosno na temelju dva različita zakona.
- Porez na kuće za odmor utvrđuje se s osnove vlasništva kuće za odmor, a porez na dohodak u paušalnom iznosu s osnove obavljanja djelatnosti iznajmljivanja.
Dakle, vlasnik kuće za odmor je obvezan platiti porez na tu kuću za odmor i u slučaju kada se predmetna nekretnina koristi za iznajmljivanje u turizmu.
Obzirom da se porez na kuće na odmor ne plaća u slučaju kada nekretnina služi za potrebe stanovanja, u mišljenju Porezne uprave (Kl.: 410-15/24-01/1 od 13.3.2024.) je izričito navedeno kako prijava prebivališta na nekretnini nije odlučan dokaz da se ista koristi za stanovanje. U slučaju kada porezni obveznik na nekretnini ima formalno prijavljeno prebivalište, a trajno ne boravi u istoj, sama prijava prebivališta ne oduzima kući status kuće za odmor te ista podliježe plaćanju poreza na kuće za odmor.
Znate li da nakon što se pretplatite na TEB-ov časopis „Financije, pravo i porezi“ OSTVARUJETE PRAVO NA NEOGRANIČEN BROJ BESPLATNIH TELEFONSKIH KONZULTACIJA (BEZ DOKUPA MINUTA) s TEB-ovim savjetnicima svaki radni dan od 8,00 do 14,00 sati?
Pretplatu na TEB-ov časopis „Financije, pravo i porezi“ možete naručiti na sljedećoj poveznici Naruči svoj primjerak FIP-a.
Natrag