Zakon o radu (Nar. nov., br. 93/14 - 151/22; u nastavku: ZR) je opći radnopravni propis kojim su uređeni radni odnosi u Republici Hrvatskoj (u nastavku: RH), ako drugim zakonom ili međunarodnim ugovorom, koji je sklopljen i potvrđen u skladu s Ustavom RH, te objavljen i koji je na snazi, nije drukčije određeno. ZR-om su uređena brojna pitanja u vezi rada i iz rada među kojima je i naknada plaće.
Temeljna obveza i pravo poslodavca je radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan osobno obavljati posao po uputama poslodavca.
Radnik ima pravo na plaću za obavljeni rad, dok za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu ima pravo na naknadu plaće (čl. 95. ZR-a).
Koja su to razdoblja u kojima radnik ne radi zbog opravdanih razloga propisuje se i određuje zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a tim izvorima radnog prava određuje se razdoblje za koje se naknada isplaćuje na teret poslodavca. Jedan od opravdanih razloga zbog kojeg radnik ostvaruje pravo na naknadu plaće je za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.
Pravo na naknadu plaće ima i radnik koji odbije raditi zbog neprovedenih propisanih mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu za vrijeme dok se ne provedu propisane mjere zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, ako za to vrijeme ne obavlja druge odgovarajuće poslove.
Radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, plaćenog dopusta, privremene nesposobnosti za rad zbog korištenja zdravstvene zaštite i drugih razloga propisanih čl. 39. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Nar. nov., br. 80/13 – 33/23; u nastavku: ZOZO), za blagdane i neradne dane kao i drugim slučajevima kada ne rade zbog opravdanih razloga.
Visina naknade plaće propisuje se ZR-om ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a ukoliko visina naknade plaće nije propisana i određena, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca.
Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, prema čl. 81. ZR-a, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).
ZR je razriješio i dvojbe koje su postojale uz činjenicu neostvarivanja plaće u prethodnim mjesecima, te ako radnik u prethodna tri mjeseca nije ostvario plaću, u tom slučaju visina naknade plaće određuje se u odnosu na visinu one plaće koju bi u istom razdoblju ostvario da je radio.
Visina naknade plaće može se iznimno odrediti od 70% prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca, ako je do prekida rada došlo u slučaju nastanka izvanrednih okolnosti nastalih uslijed epidemije bolesti, potresa, poplave, ekološkog incidenta i sličnih pojava, s tim da je dopušteno da se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu odredi povoljnije.
U svim slučajevima naknada plaće se određuje od osnovice za određivanje naknade koja je prema ZR-u razdoblje od prethodna tri mjeseca i plaća koje je radnik u tom razdoblju radnik ostvario, koja ne mora biti isplaćena.
Za razliku od ZR-a, ZOZO je propisao da pravo na naknadu plaće pripada osiguraniku u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, odnosno drugih okolnosti utvrđenih čl. 39. ZOZO-a. Naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad određuje se od osnovice za naknadu plaće koju čini prosječni iznos plaće koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće, neovisno o tome na čiji se teret isplaćuje, osim kada je posebnim zakonom drukčije propisano.
Naknada plaće određuje se uvijek od osnovice za njezino određivanje, a to je, u pravilu, plaća (brutoiznos) koju je radnik ostvario u propisanom razdoblju ili koja je isplaćena u propisanom razdoblju odnosno od plaće koju bi radnik ostvario da je radio.
Da bi odredili naknadu plaće od ostvarene ili isplaćene plaće potrebno je znati što se sve smatra plaćom i što čini plaću. Plaća prema ZR-u se može sastojati od osnovne odnosno ugovorene plaće, dodataka i ostalih primitaka. Za određivanje naknade plaće potrebno je uzeti sve primitke ostvarene u propisanom razdoblju koji čine naknadu za rad, osnovne odnosno ugovorene plaće, dodataka i ostalih primitaka.
Dodaci na plaću su dodaci za otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom i sl., uvećanje plaće za navršene godine radnoga staža i sl. i stimulacije. Svi navedeni primici se uračunavaju u plaću od koje se određuje naknada plaće.
Da li plaća u naravi ulazi u osnovicu od koje se određuje naknada plaće?
ZR-om je izrijekom propisano da je plaća primitak koji poslodavac isplaćuje radniku za obavljeni rad u određenom mjesecu, stoga plaća u naravi ne ulazi u osnovicu od koje se određuje naknada plaće jer se plaća u naravi ne isplaćuje u novcu.
Znate li da nakon što se pretplatite na TEB-ov časopis „Financije, pravo i porezi“ OSTVARUJETE PRAVO NA NEOGRANIČEN BROJ BESPLATNIH TELEFONSKIH KONZULTACIJA (BEZ DOKUPA MINUTA) s TEB-ovim savjetnicima svaki radni dan od 8,00 do 14,00 sati?
Pretplatu na TEB-ov časopis „Financije, pravo i porezi“ možete naručiti na sljedećoj poveznici Naruči svoj primjerak FIP-a.
Natrag