FOTO: FREEPIK
Naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti ili ozljede, kao i drugih okolnosti iz čl. 39. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Nar. nov., br. 80/13 – 33/23; u nastavku Zakon), jedno je od temeljnih prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja.
Pod privremenom nesposobnošću za rad za vrijeme kojeg osiguraniku pripada pravo na naknadu plaće, smatra se odsutnost s rada zbog bolesti i drugih okolnosti radi kojih je osiguranik spriječen izvršavati svoju obvezu rada u skladu s ugovorom o radu, drugim ugovorom ili aktom.
Razdoblje privremene nesposobnosti za koje osiguraniku pripada pravo na naknadu plaće dokazuje se izvješćem o privremenoj nesposobnosti za rad koju izdaje izabrani doktor medicine primarne zdravstvene zaštite.
Naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad:
- zbog bolesti ili ozljede, odnosno ako je osiguranik radi liječenja ili medicinskih ispitivanja smješten u zdravstvenu ustanovu kao i
- ako je osiguranik privremeno spriječen obavljati rad zbog određenog liječenja ili medicinskog ispitivanja koje se ne može obaviti izvan radnog vremena,
za prva 42 dana privremene nesposobnosti isplaćuje poslodavac na teret svojih sredstava. Od 43. dana privremene nesposobnosti za rad naknadu plaće obračunava i isplaćuje pravna, odnosno fizička osoba – poslodavac, a od prvog dana za vrijeme privremene nesposobnosti za rad ako je osiguranik određen za pratitelja osigurane osobe kao kada je određen da njeguje člana uže obitelji, koju isplaćuje na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (u nastavku: HZZO). Obračunatu i isplaćenu naknadu plaće HZZO je obvezan vratiti poslodavcu u roku od 30 dana odnosno za slučaj pratnje i njega a u roku od 45 dana za ostale slučajeve, i to od dana primitka zahtjeva za povrat.
Iznos i visina naknade plaće, koja se isplaćuje na teret sredstava HZZO-a, propisana je čl. 55. Zakona na način da ona ne može biti niža od 70% osnovice za naknadu plaće, a mjesečni iznos za puno radno vrijeme ne može biti niži od 25% proračunske osnovice (110,36 eura).
Najviši mjesečni iznos naknade plaće koja se isplaćuje na teret sredstava HZZO-a je ograničen i ne može za puno radno vrijeme iznositi više od proračunske osnovice uvećane za 28% (565,04 eura).
Najviši mjesečni iznos naknade plaće nije ograničen i isplaćuje se u bez ograničenja za slučaj:
- korištenja rodiljnog dopusta i prava na rad u polovici punoga radnog vremena iz čl. 39. toč. 7. Zakona,
- korištenja dopusta za slučaj smrti djeteta iz čl. 39. toč. Zakona i
- privremene nesposobnosti zbog priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti.
Naknada plaće za vrijeme odsutnosti s rada zbog bolovanja državnih i javnih službenika i namještenika do 42 dana, neovisno o vrsti bolovanja, propisana je čl. 42. Dodatka III. Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike (Nar. nov., br. 128/23; u nastavku: KU) i čl. 57. Dodatka III. Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (Nar. nov., br. 28/23; u nastavku: TKU) odnosno čl. 65. TKU-a (Nar. nov., br. 29/24).
Prema navedenim odredbama KU-a i TKU-a, zaposleniku koji je odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, neovisno o vrsti bolovanja, pripada naknada plaće u visini 85% njegove plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu ili u visini 85% njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca neposredno prije mjeseca u kojemu je započeto bolovanje (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za zaposlenika.
Za vrijeme trajanja bolovanja zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu, prema KU-u i TKU-u iznimno, naknada plaće pripada zaposlenicima u visini 100% iznosa prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca neposredno prije mjeseca u kojemu je započeto bolovanje.
Osnovica za naknadu plaće za vrijeme bolovanja zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu prema KU i TKU-u određena je drugačije od osnovice propisane Zakonu, prema kome se osnovica za naknadu određuje od osnovice koju čini prosječni iznos plaće koja je osiguraniku isplaćena u prethodnih šest mjeseci prije mjeseca u kome je otvoreno bolovanja zaposlenika.
Ako je u tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojemu je započeto bolovanje zaposlenik za dio razdoblja ili za cijelo razdoblje ostvario pravo na naknadu plaće, tada mu se za to vrijeme obračunava naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu i kao takva uračunava u prosjek i za slučaj odsutnosti s rada zbog bolovanja do 42 dana, neovisno o vrsti bolovanja, kao i za vrijeme bolovanja zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu.
Zaposleniku u državnoj i javnoj službi koji je odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada pravo na naknadu plaće, neovisno o vrsti bolovanja, u iznosu propisanom KU-om i TKU-om i on to ostvaruje za sve okolnosti iz čl. 39. Zakona prema povoljnijem pravu. Ako je naknada plaće koju isplaćuje HZZO manja od naknade plaće koju treba isplatiti poslodavac, poslodavac je dužan zaposleniku isplatiti razliku na teret svojih sredstava.
Tumačenje br. 35/24 i 35/24 od 17. srpnja 2024. Zajedničko Povjerenstvo za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora za zaposlenike u javnim službama:
„Sukladno članku 65. TKU-a, ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, neovisno o vrsti bolovanja, pripada mu naknada plaće u visini 85% njegove plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu ili u visini 85% njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca neposredno prije mjeseca u kojemu je započeto bolovanje (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za zaposlenika. Pod vrstom bolovanja smatraju se sve vrste bolovanja koje odredi izabrani liječnik sukladno posebnom propisu, neovisno o tome na čiji teret se naknada za bolovanje isplaćuje (na teret poslodavca ili na teret HZZO-a). Dakle, navedene odredbe odnose se i na bolovanje zbog komplikacija u trudnoći, njege djeteta i sl., u kojem slučaju naknada za bolovanje ide na teret HZZO-a od prvog dana bolovanja. Ako se u navedenim slučajevima dogodi da je naknada za bolovanje koju isplaćuje HZZO manja od naknade za bolovanje koju bi prema odredbama članka 65. TKU-a trebao isplatiti poslodavac, poslodavac je dužan zaposleniku isplatiti razliku naknade plaće s te osnove. Obveza isplate predmetne razlike naknade plaće primjenjuje se od 25. listopada 2023. godine odnosno od stupanja na snagu Dodatka III. Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/23).
Sukladno članku 65. stavku 2. TKU-a, zaposleniku koji je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu poslodavac je dužan isplaćivati naknadu u visini 100% iznosa njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca neposredno prije mjeseca u kojemu je započeto bolovanje, za cijelo vrijeme trajanja bolovanja zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu.“
Odaberite TEB-ov sustav usluga za 2025. pretplatom na časopis „Financije, pravo i porezi“
Osigurajte jednostavnu, brzu i praktičnu primjenu računovodstvenih, poreznih i ostalih propisa u praksi kroz besplatno neograničeno telefonsko savjetovanje, popuste na TEB-ovim seminarima i webinarima, stručne, aktualne i praktične članke, besplatno pisano mišljenje i ostale pogodnosti.
Detaljne informacije o svim pogodnostima koje ostvarujete odabirom TEB-ovog sustava usluga i pretplatom na časopis „Financije, pravo i porezi“ pogledajte na:
