Pravo na plaću i druga materijalna prava radnika koji radi u nepunom radnom vremenu uređeni su čl. 62. Zakona o radu (Nar. nov., br. 93/14, 127/17, 98/19; u nastavku: ZR) kojim su osim ovih prava propisane i obveze poslodavaca prema radniku koji ima sklopljen ugovor o radu na nepuno radno vrijeme.
Nepuno radno vrijeme je svako radno vrijeme kraće od punog radnog vremena i radnik može raditi kod više poslodavaca u nepunom radnom vremenu, s tim da ukupno radno vrijeme kod svih poslodavaca ne može biti duže od 40 sati tjedno. Radnik ne može kod više poslodavaca raditi s ukupnim radnim vremenom dužim od 40 sati tjedno, osim u slučaju iz čl. 18.a ZR-a (dodatni rad).
Radnik je obvezan da prilikom sklapanja ugovora o radu na nepuno radno vrijeme obavijesti poslodavca da već ima sklopljen ugovor o radu na nepuno radno vrijeme kod drugog poslodavca, odnosno drugih poslodavaca ako ima sklopljen ugovor o radu kod tih poslodavaca na nepuno radno vrijeme koje je kraće od 40 sati tjedno.
Razdoblja rada u nepunom radnom vremenu smatra se radom u punom radnom vremenu u slučaju kada je za stjecanje prava iz radnog odnosa važno prethodno trajanje radnog odnosa s istim poslodavcem i u tom pogledu je radnik koji radi u nepunom radnom vremenu izjednačen s radnikom koji radi u punom radnom vremenu.
Plaća i druga materijalna prava radnika kao što je jubilarna nagrada, regres, nagrada za božićne blagdane i drugih materijalnih prava radnika prema ZR-u se određuju i isplaćuju razmjerno ugovorenom radnom vremenu, osim ako kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije uređeno.
Ovim odredbama ZR-a je propisano načelo razmjernosti (pro rata temporis) pri ostvarivanje plaće i materijalnih prava, odnosno propisano je da se prava iz radnog odnosa ostvaruju razmjerno ugovorenom radnom vremenu kao i odvajanje i razlikovanje koje se odnosi na plaću i druga materijalna prava radnika što je pozitivan pomak u zakonodavnoj praksi.
ZR-om je predviđen i izuzetak od navedenog načela tako da se ono ne primjenjuje ako su kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu plaća i druga materijalna prava radnika drukčije uređeno.
Načelo razmjernosti ne primjenjuje se kod određivanju i isplate otpremnine jer se otpremnina određuje s obzirom na dužinu prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa (čl. 126. ZR-a), neovisno da li je taj radni odnos bio u punom ili nepunom radnom vremenu.
Radnik koji radi u nepunom radnom vremenu ima pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje četiri tjedna kao i radnik koji radi u punom radnom vremenu. Ako je radnik zaposlen kod dva i više poslodavaca korištenje godišnjeg odmora poslodavci moraju uskladiti radi istodobnog korištenja kod oba poslodavca (svih poslodavaca).
Ukoliko poslodavci ne postignu sporazum o istodobnom korištenju godišnjeg odmora, radnik ima pravo koristiti godišnji odmor kod oba poslodavca (svih poslodavaca) u njemu raspoloživo vrijeme koje sam određuje.
Zahtjev radnika koji je stranka ugovora o radu sklopljenog za puno radno vrijeme za sklapanje ugovora za nepuno radno vrijeme i radnika koji je stranka ugovora o radu sklopljenog za nepuno radno vrijeme za sklapanje ugovora za puno radno vrijeme poslodavac je dužan razmotriti ako kod njega postoji mogućnost za takvu vrstu rada.
Radniku zaposlenom na nepuno radno vrijeme poslodavac je dužan osigurati iste uvjete rada kao i radniku koji je sklopio ugovor o radu za puno radno vrijeme koji ima ista ili slična stručnim znanjima i vještinama i koji obavlja iste ili slične poslove kao radnik zaposlen u nepunom radnom vremenu. Ako kod poslodavca nema takvih radnika poslodavac je dužan radniku osigurati uvjete uređene kolektivnim ugovorom ili drugim propisom koji ga obvezuje, a koji su utvrđeni za radnika koji je sklopio ugovor o radu za puno radno vrijeme te obavlja slične poslove i ima slična stručna znanja i vještine.
Ako kolektivnim ugovorom ili drugim propisom koji obvezuju poslodavca, nisu uređeni uvjeti rada na način da su oni isti za radnika u punom i nepunom radnom vremenu, poslodavac je dužan radniku zaposlenom na nepuno radno vrijeme, osigurati primjerene uvjete rada kao radniku koji je sklopio ugovor o radu za puno radno vrijeme, koji obavlja slične poslove i ima slična stručna znanja i vještine.
Poslodavac je dužan radnicima zaposlenim na nepuno radno vrijeme, omogućiti usavršavanje i obrazovanje pod istim uvjetima kao i radnicima zaposlenim na puno radno vrijeme.
Radnik koji ima sklopljen ugovor o radu za nepuno radno vrijeme i kod istog poslodavca je proveo duže od šest mjeseci, uključujući i razdoblje probnog rada kada je probni rad bio ugovoren, može zatražiti sklapanje ugovora o radu za puno radno vrijeme.
Poslodavac je dužan razmotriti mogućnost sklapanja ugovora o radu na neodređeno vrijeme, a u slučaju nemogućnosti sklapanja takvog ugovora dužan radniku dostaviti obrazloženi, pisani odgovor u roku od 30 dana od dana zaprimanja zahtjeva.
Ukoliko radnik poslodavcu uputi naknadni sličan zahtjev, poslodavac koji nije u mogućnosti s radnikom sklopiti ugovora o radu za puno radno vrijeme dužan je radniku dostaviti obrazložen pisani odgovor u roku od 30 dana od dana zaprimanja zahtjeva, samo ako je od prethodno podnesenog zahtjeva radnika proteklo najmanje 12 mjeseci.
Iznimno, rok za dostavu obrazloženoga pisanog odgovora poslodavca je 60 dana od dana zaprimanja zahtjeva ako poslodavac zapošljava manje od 20 radnika.
Znate li da nakon što se pretplatite na TEB-ov časopis „Financije, pravo i porezi“ OSTVARUJETE PRAVO NA NEOGRANIČEN BROJ BESPLATNIH TELEFONSKIH KONZULTACIJA (BEZ DOKUPA MINUTA) s TEB-ovim savjetnicima svaki radni dan od 8,00 do 14,00 sati?
Pretplatu na TEB-ov časopis „Financije, pravo i porezi“ možete naručiti na sljedećoj poveznici Naruči svoj primjerak FIP-a.
Natrag