Ako poduzetnik obveznik poreza na dobit u svojim poslovnim knjigama, prema zahtjevima odnosnih računovodstvenih standarda (HSFI 5, HSFI 6 i MRS 36), priznaje rashode od vrijednosnog usklađenja (umanjenja) dugotrajne imovine, prema odredbi čl. 12. st. 22. Zakona o porezu na dobit (u nastavku: Zakon) porezno može priznati samo onaj dio rashoda koji ne prelazi iznos utvrđen primjenom godišnje amortizacijske stope iz čl. 12. st. 5. Zakona.
Podsjećamo da se odredba čl. 12. st. 5. Zakona ne odnosi na porezno dopuštene podvostručene stope amortizacije (tzv. ubrzana amortizacija), nego isključivo na porezno dopuštene redovne stope amortizacije. Porezno dopuštene podvostručene stope amortizacije utvrđene su čl. 12. st. 6. Zakona.
Prema tome, u slučaju umanjenja vrijednosti dugotrajne imovine, porezni obveznik u porezno priznate rashode od vrijednosnog usklađenja dugotrajne imovine ne može uključiti iznos koji premašuje iznos koji bi bili utvrđeni primjenom redovnih porezno dopuštenih stopa amortizacije iz čl. 12. st. 5. Zakona.
To znači da ako porezni obveznik za dugotrajnu imovinu koja se vrijednosno usklađuje primjenjuje maksimalan iznos redovne porezno dopuštene stope amortizacije iz čl. 12. st. 5. Zakona, tada ne ostaje prostora za porezno priznavanje rashoda od umanjenja vrijednosti te dugotrajne imovine, jer zbroj godišnjih rashoda amortizacije i rashoda od vrijednosnog usklađenja (umanjenja) prelazi iznos utvrđen čl. 12. st. 5. Zakona.
Rashodi od vrijednosnog usklađenja (umanjenja) dugotrajne imovine mogu se porezno priznati pod uvjetom da porezni obveznik za tu imovinu primjenjuje stopu amortizacije nižu od one propisane čl. 12. st. 5. Zakona, osim ako se ne radi o nekom obliku izvanrednog oštećenja te imovine.
Na primjer, ako porezni obveznik vrijednosno usklađuje poslovnu zgradu za koju je korisni vijek trajanja utvrdio na razdoblje od 20 godina odnosno primjenjuje godišnju stopu amortizacije od 5% (što je i maksimalno dopuštena redovna stopa amortizacije prema čl. 12. st. 5. Zakona) takav poduzetnik nema prostora i za porezno priznavanje rashoda od vrijednosnog usklađenja (umanjenja) te poslovne zgrade.
Prema tome, kako bi rashodi od vrijednosnog usklađenja dugotrajne imovine zadovoljili uvjet njihovog poreznog priznavanja, porezni obveznik bi amortizaciju takve imovine trebao obračunavati po stopama nižim od onih propisanih čl. 12. st. 5. Zakona.
Rashodi od vrijednosnog usklađenja (umanjenja) dugotrajne imovine koja se ne amortizira (npr. vrijednosno) nisu porezno priznati, neovisno o iznosu takvih rashoda.
Ako se kojim slučajem radi o vrijednosnom usklađenju (umanjenju) dugotrajne imovine radi nekog oblika izvanrednog oštećenja (npr. od elementarne nepogode – požar, potres, poplava i sl.), tada se nastali rashodi mogu porezno priznati isključivo na temelju vjerodostojne dokumentacije.
U slučaju kada porezni obveznik u svojim poslovnim knjigama evidentira rashode od vrijednosnog usklađenja (umanjena) dugotrajne imovine dužan je, prema čl. 22. st. 13. Pravilnika o porezu na dobit, uz prijavu poreza na dobit za to razdoblje oporezivanja dostaviti i posebnu evidenciju o iznosima porezno priznatih rashoda amortizacije dugotrajne imovine te iznosima rashoda od vrijednosnog usklađenja, od početka korištenja određene dugotrajne imovine.
Znate li da nakon što se pretplatite na TEB-ov časopis „Financije, pravo i porezi“ OSTVARUJETE PRAVO NA NEOGRANIČEN BROJ BESPLATNIH TELEFONSKIH KONZULTACIJA (BEZ DOKUPA MINUTA) s TEB-ovim savjetnicima svaki radni dan od 8,00 do 14,00 sati?
Pretplatu na TEB-ov časopis „Financije, pravo i porezi“ možete naručiti na sljedećoj poveznici Naruči svoj primjerak FIP-a.
Natrag