ažurirao Vedran jelinović dipl. iur.*
Prema Zakonu o trgovačkim društvima uprava vodi poslove društva i zastupa društvo. Te poslove član uprave može obavljati u radnom odnosu ili van njega. Sama činjenica da je osoba član uprave društva ne daje mu ovlaštenje da istodobno obavlja i ostale poslove iz djelatnosti društva, primjerice, da poslužuje u restoranu, prevozi robu ili putnike, prodaje robu u trgovini i sl.. Ovo čak niti u slučaju kada je jedini ili pretežiti vlasnik dionica ili udjela u tom društvu, ili jedini zaposleni. Osoba koja ima menadžerski ugovor bez zasnivanja radnog odnosa, te poslove uopće ne može niti obavljati, jer bi se smatralo da ih obavlja „na crno“, budući da je riječ o poslovima koji se mogu jedino obavljati temeljem ugovora o radu.
Ipak, postoji rješenje i mogućnost da član uprave/direktor obavlja i takve poslove. Naime, prema čl. 4. Zakona o radu, fizička osoba koja je kao član uprave, izvršni direktor ili u drugom svojstvu prema posebnom zakonu, pojedinačno i samostalno ili zajedno i skupno, ovlaštena voditi poslove poslodavca, može kao radnik u radnom odnosu obavljati određene poslove za poslodavca. Da bi član uprave/direktor mogao obavljati i neke druge poslove, uz poslove vođenja društva i njegova zastupanja, potrebno je to izrijekom to navesti u ugovoru o radu, primjerice „Uz poslove vođenja društva i zastupanja, član uprave/direktor obavljat će i poslove poslovođe/prodavača na prodajnom mjestu 1.“
No, neovisno o sadržaju rada člana uprave/direktora, pa i obavljanju dodatnih poslova iz djelatnosti društva, na njega se ne primjenjuju odredbe Zakona o radu o ugovoru o radu na određeno vrijeme, prestanku ugovora o radu, otkaznom roku i otpremnini. To znači da se ta pitanja u vezi prestanka radnog odnosa trebaju riješiti ugovorom o radu.
Ako član uprave/direktor ima sklopljen ugovor o radu, tom činjenicom i u odnosu na njega primjenjuju se sve ostale odredbe Zakona o radu, time da su posebno važne odredbe o radnom vremenu i ograničenju njegova trajanja te stanci i dnevnom i tjednom odmoru, koje mogu biti često ograničavajuće u odnosu na intenzitet poslova koje treba obaviti. Primjerice, niti njegov prekovremeni rad ne bi mogao trajati duže od 10 sati tjedno. Ovo tim prije što i u odnosu na njega postoji obveza vođenja evidencije o radnom vremenu.
Međutim, ukoliko je s članom uprave/direktorom ugovorena samostalnost u određivanju radnog vremena, stanke te dnevnog i tjednog odmora, tada ne bi postojala obveza vođenja evidencije, a niti ograničenja glede njihova trajanja. Stoga bi u ugovor o radu člana uprave/direktora bilo potrebno ugraditi i sljedeći uglavak: „Član Uprave/Direktor samostalno donosi odluke o organizaciji rada i poslovanja poslodavca te se na njega ne primjenjuju odredbe Zakona o radu o najdužem trajanju tjednog radnog vremena i razdoblju nejednakog rasporeda, noćnom radu, te dnevnom i tjednom odmoru.“
Takvo izuzeće se može utvrditi i u odnosu na rukovodne osobe, ali je njihovo ovlaštenje na donošenje odluka o organizaciji rada i poslovanja poslodavca potrebno izrijekom navesti u statutu, društvenom ugovoru, izjavi o osnivanju ili drugim pravilima poslodavca, temeljem čega će se u ugovoru o radu navesti isto izuzeće od primjene odredbi o radnom vremenu, stanci te dnevnom i tjednom odmoru. Slijedom toga, niti za te osobe neće biti potrebe vođenja evidencije o radnom vremenu.
*Članak je izvorno napisala Dušanka Marinković Drača, dipl. iur. u primjeni ranije važećeg Zakona o radu (NN 149/09 – 73/13). Objavljeni ažurirani tekst je usklađen s odredbama važećeg Zakona o radu (NN 93/14 – 98/19)
Natrag