Primjena digitalnih tehnologija u poslovanju i nije neka novost jer smo u današnje vrijeme i poslovno i privatno svi na neki način manje-više „digitalizirani“. Ipak, u zadnjih godinu dana, primjetno je povećanje opsega tzv. digitalnih usluga u određenim djelatnostima, što je prvenstveno potaknuto globalnom pandemijom Covid – 19 uzrokovanom virusom SARS-Cov-2. Najbolji primjer su poduzeća i institucije koje pružaju usluge obrazovanja i stručnih edukacija te njihov prelazak na online održavanje predavanja i edukacija.
Radi određenih nedoumica u praksi, prvenstveno oko utvrđivanja mjesta oporezivanja takvih isporuka, u kratkim crtama želimo obrazložiti obračun PDV-a na kotizacije (ulaznice) za pristup online seminarima (u nastavku: webinar), konferencijama, radionicama i ostalim oblicima edukacija (obrazovanja).
Odredbama čl. 21. Zakona o PDV-u propisano je da se usluga pristupa (kotizacija) takvim događajima oporezuje prema mjestu gdje se takav događaj i organizira, neovisno zaračunava li se drugom poreznom obvezniku ili osobi koja nije porezni obveznik. Napominjemo da čl. 21. Zakona nije utvrđena razlika između pristupa događaju uživo na licu mjesta ili putem digitalne platforme koja se koristi za organizaciju webinara.
Prema tome, mogli bismo zaključiti da ako se webinar održava u RH, tada se i usluga pristupa takvoj edukaciji oporezuje u RH. Ako je organizator webinara hrvatski porezni obveznik, tada se za kotizaciju ispostavlja račun s obračunanim tuzemnim PDV-om, osim ako su ispunjeni uvjeti za primjenu oslobođenja od plaćanja PDV-a za usluge obrazovanja prema čl. 39. st. 1. toč. i) Zakona o PDV-u ili posebnog postupka oporezivanja malih poreznih obveznika iz čl. 90. Zakona o PDV-u.
Malu pomutnju uvelo je mišljenje Porezne uprave od 22.12.2020. (Klasa: 410-19/20-02/249, Ur. broj: 513-07-21-01/20-2) prema kojem se online konferencije, seminari i razne radionice smatraju „učenjem na daljinu“ odnosno „elektronički obavljenim uslugama“ iz čl. 26. Zakona o PDV-u.
U smislu utvrđivanja mjesta oporezivanja, iz navedenog mišljenja proizlazi da u slučaju zaračunavanja kotizacije za webinar inozemnom poreznom obvezniku (B2B usluga) dolazi do primjene čl. 17. st. 1. Zakona o PDV-u odnosno prijenosa porezne obveze na primatelja usluge. Ako se, pak, kotizacija za webinar zaračunava inozemnoj osobi koja nije porezni obveznik (B2C usluga), dolazi do primjene čl. 26. Zakona o PDV-u odnosno kotizacija se oporezuje u državi u kojoj primatelj ima prebivalište ili uobičajeno boravište, što dalje pretpostavlja obvezu tuzemnog isporučitelja da se registrira za potrebe PDV-a u toj državi (zanemarimo u ovom trenutku prag isporuke od 77.000,00 kn i primjenu posebnog postupka oporezivanja iz čl. 125.a Zakona o PDV-u).
Mišljenja smo da je Porezna uprava zauzela pogrešan stav kada je online konferencije, seminare i razne radionice paušalno definirala kao „elektronički obavljene usluge“ odnosno „usluge učenja na daljinu“. Naime, prema čl. 7. toč. 1. Provedbene Uredbe Vijeća (EU) br. 282/2011 (koja se direktno primjenjuje u svim državama članicama EU), elektronički obavljene isporuke uključuju usluge koje su dostavljene putem interneta ili putem elektroničke mreže, a čija priroda omogućava da se u velikoj mjeri obavljaju automatizirano i s minimalnim čovjekovim sudjelovanjem, te u odsutnosti informacijske tehnologije ne bi mogle opstati. Također, prema čl. 7. toč. 3. navedene Provedbene Uredbe, pojam elektronički obavljene isporuke ne obuhvaća, između ostaloga, ni usluge podučavanja u slučaju kad se sadržaj poduke prenosi putem interneta ili elektroničke pošte (posebno putem udaljene poveznice).
Nadalje, prema Prilogu I. navedene Provedbene Uredbe, pružanje usluga učenja na daljinu definirano je kao automatizirano podučavanje na daljinu, ovisno o internetu ili sličnoj elektroničkoj mreži, čije funkcioniranje i isporuka iziskuju ograničenu ili nikakvu ljudsku intervenciju, uključujući virtualne učionice, osim kada se internet ili slična elektronička mreža koristi kao alat samo za komunikaciju između učitelja i učenika.
Uvažavajući u obzir navedene odredbe Provedbene Uredbe Vijeća (EU) br. 282/2011, mišljenja smo da kao elektronički obavljene isporuke odnosno usluge učenja na daljinu ne možemo definirati okolnosti u kojima se webinar organizira na način da predavači svoja predavanja obavljaju u stvarnom vremenu (uživo) odnosno da je takvo sudjelovanje predavača - čovjeka ključna komponenta isporuke te da bez njegove interakcije (predavanja) u stvarnom vremenu isporuka ne bi bila moguća.
Ipak, radi ispravne primjene propisa o oporezivanju PDV-om, dana 26.3.2021. Porezna Uprava dala je dodatno mišljenje (Klasa: 410-19/20-02/249, Ur. broj: 513-07-21-01/21-3) kojim se dopunjuje mišljenje od 22.12.2020. na način da se prilikom određivanja smatraju li se pojedine usluge „učenjem na daljinu“ odnosno „elektronički obavljenim uslugama“ moraju u obzir uzeti i odredbe čl. 7. Provedbene Uredbe Vijeća (EU) br. 282/2011.
Uvažavajući sve prethodno navedeno, u smislu utvrđivanja mjesta oporezivanja, mišljenja smo da se usluga pristupa webinarima na kojima se predavanja obavljaju u stvarnom vremenu (u živo), od strane predavača, bez čijeg sudjelovanja webinar ne bi bio moguć, smatra uslugom iz čl. 21. Zakona o PDV-u te se kao takva oporezuje PDV-om u državi u kojoj se webinar i organizira.
Prema tome, naknada za pristup takvom webinaru koji se organizira u tuzemstvu oporezuje se hrvatskim PDV-om, neovisno o poreznom statusu i mjestu sjedišta, prebivališta ili uobičajenog boravišta polaznika webinara. Pritom, tuzemni porezni obveznici imaju pravo na oslobođenje od plaćanja PDV-a na usluge obrazovanja uz ispunjenje uvjeta iz čl. 39. st. 1. toč. i) Zakona o PDV-u.
Znate li da nakon što se pretplatite na TEB-ov časopis „Financije, pravo i porezi“ OSTVARUJETE PRAVO NA NEOGRANIČEN BROJ BESPLATNIH TELEFONSKIH KONZULTACIJA (BEZ DOKUPA MINUTA) s TEB-ovim savjetnicima svaki radni dan od 8,00 do 14,00 sati?
Pretplatu na TEB-ov časopis „Financije, pravo i porezi“ možete naručiti na sljedećoj poveznici Naruči svoj primjerak FIP-a.
Natrag