Zakonom o radu je propisana odgovornost poslodavca za štetu koju radnik pretrpi na radu i u svezi s radom. Prema čl. 111. ZR-a poslodavac je dužan štetu uzrokovanu radniku nadoknaditi prema općim propisima obveznog prava odnosno Zakona o obveznim odnosima (u nastavku: ZOO). Koje odredbe ZOO-a primijeniti ovisi da li je šteta posljedica skrivljenog ponašanja ili djelovanja opasne stvari ili obavljanja opasne djelatnosti.
Ovisno o uzroku, odgovornost poslodavca se temelji na presumiranoj krivnji ili objektivnoj odgovornosti kod koje nema krivnje na strani štetnika - poslodavca. Ako je poslodavac odgovoran za nastalu štetu radniku, odgovara prema načelima krivnje, odnosno njegova se krivnja presumira. To je najblaži oblik krivnje i na poslodavcu je da dokazuje da nije kriv za štetu koju je radnik pretrpio.
Krajnja nepažnja ili namjera poslodavca je, za razliku od najblažeg oblika krivnje, oblik krivnje koju mora dokazati radnik. Prema čl. 1045. ZOO-a tko drugom prouzroči štetu, dužan je tu štetu nadoknaditi ukoliko ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a pritom se predmnijeva obična nepažnja.
Radniku koji je pretrpio ozljedu na radu prouzročenu djelovanjem opasne stvari ili obavljanjem poslova u opasnoj djelatnosti za naknadu te štete se primjenjuje kriterij objektivne odgovornosti. Poslodavac je odgovoran za slučajeve objektivne odgovornosti jer je zbog propusta ili određenih radnji radnik pretrpio štetu.
Za naknadu štete zbog objektivne odgovornosti se ne zahtijeva krivnja poslodavca već poslodavac odgovara za tu štetu iako nije učinio propust koji je u vezi s štetom koju je pretrpio radnik na radu i u vezi s radom.
Člankom 1063. ZOO-a je propisano da „šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću se smatra da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete“. Stoga, prema odredbama ZOO-a, za štetu nastalu od opasne stvari, odnosno opasne djelatnosti poslodavac odgovara bez obzira na krivnju prema kriteriju uzročnosti.
Dovoljno je da postoji uzročna veza između štetne radnje i ozljede koju je radnik pretrpio na radu i u svezi s radom da bi radnik ostvario naknadu štete, a poslodavac ima mogućnost dokazivati da za štetu nije odgovoran i može se osloboditi odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala:
- višom silom,
- krivnjom radnika ili
- krivnjom treće osobe.
Postojanje uzročne veze jedna je od pretpostavki odgovornosti poslodavca i zahtijeva se kod svih kriterija odgovornosti. No, ovisno o tome da li se radi o odgovornosti po kriteriju krivnje ili kriteriju uzročnosti, razlika je u čemu se sastoji uzrok štete.
Ako se radi o odgovornosti temeljem osobne krivnje, mora postojati uzročna veza između osobne nedopuštene radnje i nastale štete.
U slučaju odgovornosti za drugog, uzročna veza mora postojati između nedopuštene štetne radnje štetnika – poslodavca i nastale štete, za koga odgovara odgovorna osoba za koju se presumira da je štetnik. Kada se radi o uzročnoj odgovornosti ili tzv. objektivnoj odgovornosti, mora postojati uzročna veza između opasne stvari ili opasne djelatnosti i nastale štete i nije potrebno dokazivati štetnikovu nedopuštenu radnju.
Pojam opasne stvari nije određen ZOO-om već je taj pojam odredila sudska praksa tako da se opasnom stvari smatra pokretna ili nepokretna stvar „čiji položaj ili uporaba, ili osobina, ili samo postojanje, predstavlja povećanu opasnost nastanka štete za okolinu“ i treba ih nadzirati povećanom pažnjom.
Djelatnost se smatra opasnom „kada u njezinom redovnom tijeku, već samo prema njezinoj tehničkoj prirodi i načinu obavljanja može biti ugroženo zdravlje ljudi ili imovina“, stoga je potrebna posebna pozornost svih osoba koje obavljaju tu djelatnost.
Odgovornost poslodavca za ozljedu na radu propisana je i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu prema kojem za ozljedu na radu koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca, se smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti.
Poslodavac se može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.
Znate li da nakon što se pretplatite na TEB-ov časopis „Financije, pravo i porezi“ OSTVARUJETE PRAVO NA NEOGRANIČEN BROJ BESPLATNIH TELEFONSKIH KONZULTACIJA (BEZ DOKUPA MINUTA) s TEB-ovim savjetnicima svaki radni dan od 8,00 do 14,00 sati?
Natrag