Pravo na povećanu plaću

Pravo na povećanu plaću propisano je čl. 94. Zakona o radu (Nar. nov., br. 93/14; u nastavku: ZR) prema kojem radnik ima pravo na povećanje plaće za: otežane uvjete rada, prekovremeni rad, noćni rad, za rad nedjeljom, rad blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

Iznos uvećanja plaće temeljem pojedinih osnova propisanih ZR-om nije određen već se on određuje drugim izvorima radnog prava, i to: propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

Drugim izvorima prava može se odrediti da radnik ima pravo na povećanje plaće ne samo za slučajeve propisana ZR-om već i za druge slučajeve određene tim izvorima prava. Tako često nalazimo u odredbama kolektivnih ugovora da radnik ima pravo na uvećanje plaće (dodatak na plaću) za smjenski rad, za rad u poslijepodnevnoj smjeni, dvokratni rad kao i rad subotom.

Radnik ima pravo na povećanu plaću za sve navedene osnove već po samoj odredbi ZR-a bez obzira je li to pravo propisano kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu i bez obzira što takvu odredbu  možebitno ne sadržava ugovor o radu. Koliko takvo povećanje plaće iznosi ne propisuje ZR, pa iznos povećanja treba urediti kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

Ukoliko iznos povećanja plaće nije uređen navedenim aktima to nema za posljedicu nemogućnost ostvarivanja prava na povećanu plaću. Naime, ako poslodavac nije drugim izvorima prava utvrdio iznos povećanja plaće za osnove iz čl. 94. ZR-a, u tom slučaju će se postotak povećanja morati utvrditi prema čl. 90. i 91. ZR-a kojima je propisan način određivanja plaće.

Prema čl. 90. ZR-a, poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a ako osnove i mjerila za isplatu plaće nisu uređeni kolektivnim ugovorom, poslodavac koji zapošljava najmanje 20 radnika dužan ih je utvrditi pravilnikom o radu.

Ako plaća nije određena na navedeni način, a ugovor o radu ne sadrži dovoljno podataka na temelju kojih bi se mogla odrediti plaća kao i uvećanje plaće, poslodavac je dužan radniku isplatiti primjerenu plaću. Pod primjerenom plaćom se smatra plaća koja se redovito plaća za jednaki rad, a ako takvu plaću nije moguće utvrditi, onda plaća koju odredi sud prema okolnostima slučaja.

Dodaci na plaću po navedenim osnovama se kumuliraju i niti jednim aktom se ne može isključiti primjena bilo od tih dodataka, osim onih dodataka koji nisu propisani ZR-om već drugim izvorima prava.

Povećanje plaće s osnove otežanih uvjeta rada, prekovremenog i noćnog rada, rada nedjeljom, blagdanom ili neradnim danom, sastavni je dio plaće. Kako pravo na primjerenu plaću obuhvaća i pravo na primjereno povećanje plaće, radnik npr. za rad nedjeljom ima pravo na primjereno povećanje plaće iako visina povećanja plaće za rad nedjeljom nije utvrđena kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

Ističemo da je pri određivanju dodatka na plaću potrebno odrediti i valorizirati svako pojedino povećanje plaće za osnove propisane  ZR-om, odnosno za svako uvećanje plaće potrebno je odrediti mjerila. To znači da je potrebno navesti naziv dodatka i iznos postotka povećanja osnovice za sate rada zbog kojih radniku pripada određeni dodatak na plaću, a ne samo ukupno povećanje po svim osnovama.

Natrag