Pravo na naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora i način izračunavanja te naknade propisano je čl. 81. Zakona o radu (Nar. nov., br. 93/14; u nastavku: ZR). Prema navedenoj odredbi ZR-a za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).
Sukladno navedenom, česti su upiti koja su to primanja u naravi koja predstavljaju naknadu za rad. Prema čl. 21. Pravilnika o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 10/17; u nastavku: Pravilnik) primicima po osnovi nesamostalnog rada, u skladu s čl. 21. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 115/16; u nastavku: Zakon), smatraju se i primici radnika iz čl. 21. Zakona u stvarima i uslugama koje imaju novčanu vrijednost (dobra, usluge, prava i ostala primanja u naravi).
No, u osnovicu za izračun naknade plaće uračunavaju se samo oni primici koji predstavljaju naknadu za rad bilo da su ostvareni u novcu ili naravi, a to su:
- redovna mjesečna plaća,
- dodaci na plaću za rad u posebnim i otežanim uvjetima,
- noćni rad,
- prekovremeni rad,
- rad nedjeljom i blagdanom,
- plaća po osnovi korištenja službenog automobila u privatne svrhe,
- korištenje stana i sl.
U osnovicu za naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ne uzimaju one isplate koje nemaju značaj naknade za rad iako se prema poreznim propisima smatraju primicima od nesamostalnog rada kao što su:
- naknada plaće,
- primici po osnovu potpora vezanih uz osobu radnika,
- potpore zbog obiteljskih razloga i sl.
Iz stipulacije čl. 81. ZR-a vidljivo je da se naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora određuje od radnikove „prosječne mjesečne plaće“, stoga se postavlja pitanje da li u osnovicu za izračun naknade ulaze godišnje i druge povremene isplate koje se isplaćuju po osnovi ostvarenih rezultat rada za određeno razdoblje tzv. bonusi? Kako ove isplate nisu mjesečne isplate one se ne bi trebale u cijelosti uračunavati u osnovicu za izračun naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora iako su ostvarene u nekom od tri prethodna mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora, već samo alikvotni dio isplaćenog iznosa.
Kao što se postavlja pitanje što sve ulazi u osnovicu za određivanje naknade plaće isto tako je i pitanje: kako se naknada određuje kada radnik prije korištenja prava na godišnji odmor nije primio plaću nego naknadu plaće (npr. zbog korištenja rodiljnog ili roditeljskog dopusta, bolovanja i sl.)? Mišljenja smo da u tim slučajevima naknadu plaće treba odrediti od plaće koju bi radnik ostvario da je radio ta tri mjeseca neposredno prije korištenja godišnjeg odmora. U prilog našem mišljenju je i shvaćanje Ustavnog suda RH, br. U-III-3228/2004od 14.2.2005. (Nar. nov., br. 29/05). U navedenom slučaju naknadu plaće treba odrediti primjenom kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu, odnosno u tom slučaju se naknada plaće određuje od radnikove ugovorene plaće.
U praksi se događa da poslodavci naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ne određuju od prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca već se u svrhu obračuna koriste satima koje je radnik u ta tri mjeseca proveo na radu. Mišljenja smo da je takav obračun pogrešan jer zbog različitog fonda sati u pojedinim mjesecima ili radi drugih razloga npr. prekovremenog rada kao i rada u nejednakom rasporedu takav obračun će biti za radnika nepovoljniji, što radi načela „in favorem laboratoris“ nije pravilan obračun.
I na koncu pitanje je: kako utvrditi vrijednost primitaka u naravi?
Vrijednost primitaka u naravi, prema čl. 22. Pravilnika, utvrđuje se prema tržišnoj vrijednosti tih primitaka koja je važeća u mjestu davanja (s uključenim porezom na dodanu vrijednost). U slučaju ako su primici u naravi odobreni radniku uz plaćanje naknade koja je niža od tržišne, poslodavac i isplatitelj primitka mora utvrditi razliku između tržišne cijene i naknade koju je radnik platio. Tako utvrđena razlika smatra se primitkom po osnovi nesamostalnog rada.
Natrag