Pridržavate li se pravila o prekovremenom radu?

Podatak o uvećanju plaće za prekovremeni rad obvezni je sadržaj ugovora o radu.


Prekovremeni rad definira se kao rad duži od punog odnosno nepunog radnog vremena. Međutim, institut prekovremenog rada nije institut kojim se poslodavac može svakodnevno koristiti da bi u svojem poslovanju nadoknadio nedostatak radne snage, već ga u pravilu može koristiti samo u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe. Drugim riječima, u hitnim i neredovitim situacijama.

Ograničenja prekovremenog rada ne procjenjuju se na mjesečnoj, već na tjednoj i godišnjoj razini.

 

Pisani nalog poslodavca za prekovremenim radom
Ako postoji takva prijeka potreba, radnik je po zahtjevu poslodavca dužan raditi prekovremeno, ali mu za takav rad pripada i pravo na povećanu plaću. Zakon o radu (u nastavku: ZR) ne govori o kolikom povećanju je riječ, već je kao i kod osnovne plaće, na ugovornim stranama da o tome postignu sporazum.

Zahtjev poslodavca za prekovremenim radom mora biti u pisanom obliku, a tek iznimno ako priroda prijeke potrebe onemogućava poslodavca da prije početka prekovremenog rada uruči radniku pisani zahtjev, usmeni zahtjev je poslodavac dužan pisano potvrditi u roku od 7 dana od dana kada je prekovremeni rad naložen. Iako ZR ne propisuje izravnu prekršajnu odgovornost za poslodavca ukoliko je izostao pisani oblik naloga (čak ni u obliku upravne mjere), to ne znači da se poslodavci ne moraju pridržavati te obveze.

Posljedice odbijanja prekovremenog rada od strane radnika
Budući da je zakonska obveza radnika raditi prekovremeno, neopravdano odbijanje naloga poslodavca za prekovremenim radom može se prema relevantnoj sudskoj praksi smatrati grubom povredom obveze iz radnog odnosa i osnovom za izvanredni otkaz (VSRH, Revr-370/00 od 30.1.2002., Revr-279/07 od 5.9.2007., ŽS Zagreb, Gžr-1368/02 od 11.3.2002. i dr.).

Međutim, ako poslodavac nezakonito naloži prekovremeni rad, npr. u duljem trajanju od propisanog i ne postoji stvarna potreba za prekovremenim radom, tada se odbijanje takvog rada od strane radnika ne bi moglo smatrati povredom radne obveze. Dakle, otkaz koji bi se temeljio na toj konstataciji bio bi nezakonit i nedopušten (VSRH, Revr-816/10 od 3.11.2010).

Najduže dozvoljeno trajanje prekovremenog rada
Zakon o radu poznaje tjedno i godišnje ograničenje prekovremenog rada. Ako radnik radi prekovremeno, ukupno trajanje rada radnika ne smije biti duže od 50 sati tjedno. Kao što se vidi iz citirane odredbe tu je riječ o najdužem trajanju radnog tjedna pa tako primjerice radnik s ugovorenim punim radnim vremenom od 40 sati tjedno može raditi najduže 10 sati prekovremeno u tom tjednu, dok će radnik s ugovorenim nepunim radnim vremenom od 20 sati tjedno također moći raditi 50 sati tjedno, ali će mu 20 sati biti redovno radno vrijeme, a 30 sati prekovremeno.

Iznimke od najduljeg 50-satnog trajanja radnog tjedna propisane su samo u slučaju nejednakog rasporeda i preraspodjele radnog vremena, te samo uz ispunjenje određenih uvjeta propisanih u čl. 66. st. 7. do 10. i 67. st. 5. ZR-a.

Na godišnjoj razini prekovremeni rad pojedinog radnika ne smije trajati duže od 180 sati, osim ako je ugovoreno kolektivnim ugovorom, u kojem slučaju ne smije trajati duže od 250 sati godišnje. Od ovog ograničenja ZR ne predviđa nikakve iznimke, što znači da niti jedan radnik ne smije raditi dulje od navedenog.

Posljedice prekoračenja prekovremenog rada
Svako odstupanje od najdužeg trajanja prekovremenog rada predstavlja najteži prekršaj poslodavca i to neovisno o razlozima temeljem kojih bi poslodavac nastojao opravdati takav rad.

Zaštićene kategorije radnika
Zakon o radu nameće poslodavcu ograničenja za pojedine posebno osjetljive kategorije radnika u odnosu na koje postoji zabrana prekovremenog rada. Ovih ograničenja se također bitno pridržavati je postupanje protivno istih također predstavlja najteži prekršaj poslodavca.

Apsolutna zabrana prekovremenog rada postoji u odnosu na:

  • radnika koji radi skraćeno radno vrijeme zbog štetnih utjecaja rada te u odnosu na
  • maloljetnog radnika.

Relativna zabrana, na način da se prekovremeni rad može naložiti samo ako radnik dostavi pisanu izjavu o pristanku na takav rad, odnosi se na:

  • trudnice,
  • roditelje s djetetom do 3 godine života,
  • samohrane roditelje s djetetom do 6 godina života,
  • radnike koji rade u nepunom radnom vremenu kod više poslodavaca te
  • radnike u dopunskom radnom odnosu.

Obveza prekovremenog rada bez pisane izjave za ove kategorije radnika postoji samo u slučaju više sile.

DETALJNJIJE O TEMI:

FIP br. 12/15, V. Jelinović, str. 202

 

 

Natrag