Kada je otpis potraživanja priznati rashod?

Prema zahtjevima računovodstvenih standarda poduzetnici obveznici poreza na dobit dužni su procjenjivati postoje li objektivni dokazi o tome da pojedini kupci neće podmiriti svoja dugovanja u zaračunanim iznosima. Objektivni dokazi mogu uključivati slijedeće: značajne financijske teškoće dužnika, nepodmirivanje obveza, kašnjenje u plaćanju, mogućnost pokretanja stečajnog postupka i sl.

Procjena se može obavljati periodično tijekom godine, ali obavezno na datum bilance kako bi potraživanja u financijskim izvještajima poduzetnika bila iskazana prema njihovim fer vrijednostima.

U svakom slučaju, ako poduzetnik procjeni da postoje objektivni dokazi da se potraživanje od kupca neće naplatiti, potrebno ga je otpisati na teret tekućih rashoda.

Nakon što poduzetnici postupe sukladno zahtjevima računovodstvenih standarda te otpišu svoja potraživanja na teret rashoda, potrebno je uzeti u obzir i porezne efekte takvog postupanja koji su propisani odredbama Zakona o porezu na dobit i Pravilnika o porezu na dobit.

Kako bi rashod od otpisa potraživanja u tekućoj godini bio i porezno priznati rashod,a pod uvjetima da je potraživanja inicijalno priznato kao prihod, nekoliko uvjeta mora biti ispunjeno:

  • za potraživanja nije nastupila zastara,
  • od dospijeća potraživanja pa do kraja poreznog razdoblja prošlo je više od 60 dana i
  • potraživanja nisu naplaćena do 15-og dana prije podnošenja prijave poreza na dobit.

Konačni porezni tretman rashoda od otpisa potraživanja ovisi o tome je li poduzetnik u razdoblju do nastupa zastare postupio pažnjom dobrog gospodarstvenika ili nije.

Ako su svi navedeni uvjeti ispunjeni otpis potraživanja smatra se privremeno porezno priznatim sve do trenutka nastupa zastare. Zastara je pravni institut koji je uređen Zakonom o obveznim odnosima. Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Međusobne tražbine iz ugovora o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima, zastarijevaju za tri godine. U istom roku zastarijevaju i tražbine zakupnine i najamnine, bilo da je određeno da se plaća povremeno ili u jednom iznosu.

U trenutku nastupa zastare, konačni porezni tretman rashoda od otpisa potraživanja ovisi o tome je li poduzetnik u razdoblju do nastupa zastare postupio pažnjom dobrog gospodarstvenika ili nije.

Stoga, ako je poduzetnik u navedenom razdoblju postupio pažnjom dobrog gospodarstvenika odnosno ako je potraživanje utužio ili za njega pokrenuo ovršni postupak ili ga prijavio u stečajni postupak ili se nagodio sa kupcem koji nije fizička niti povezana osoba i sl., tada rashodi od otpisa postaju trajno porezno priznati odnosno ne postoji više mogućnost za porezno nepriznavanje predmetnih rashoda.

S druge strane, ako poduzetnik do trenutka nastupa zastare nije postupio pažnjom dobrog gospodarstvenika, tada rashodi od predmetnog otpisa postaju trajno porezno nepriznati te je poduzetnik dužan u tekućem razdoblju uvećati svoju osnovicu za oporezivanje porezom na dobit.

Otpis potraživanja do 5.000,00 kn po jednom dužniku je porezno priznat, čak i ako se ne postupi pažnjom dobrog gospodarstvenika.

Postoji mogućnost da rashodi od otpisa potraživanja budu porezno priznati u trenutku nastupa zastare čak i ako poduzetnik nije postupio pažnjom dobrog gospodarstvenika. To se može primijeniti samo na potraživanja koja po jednom dužniku ne prelaze iznos od 5.000,00 kn po jednom ili više računa. Napominjemo da se za potrebe utvrđivanja iznosa od 5.000,00 kn ne može uzimati djelomičan iznos računa, nego samo njegov cijeli iznos. Također, navedeno se ne može primijeniti ako se radi o potraživanjima prema fizičkim (obveznicima poreza na dohodak) i povezanim osobama.

DETALJNIJE O TEMI:
FIP 3/16, D. Zaloker, str. 45

Natrag