Plaća se mora isplatiti na tekući račun  uz istovremenu uplatu doprinosa

Poslodavac je radniku, za puno radno vrijeme, obvezan isplatiti plaću najmanje u iznosu minimalne plaće. Pri isplati plaće moraju se istovremeno obračunati sve propisane obveze (porez i doprinosi), s tim da se plaća ne smije isplatiti u gotovini već isključivo na tekući račun.

Sukladno Zakonu o radu, čl. 90., poslodavac mora radniku isplatiti plaću u iznosu koji je utvrđen propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu/ugovorom o radu. Poslodavac koji zapošljava najmanje 20 radnika dužan je osnove i mjerila za isplatu plaće utvrditi pravilnikom o radu, ako te osnove nisu uređene kolektivnim ugovorom.

Poslodavac je obvezan radniku isplatiti plaću najkasnije do petnaestog dana u mjesecu za prethodni mjesec, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno. To znači da navedenim aktima može biti propisano da se plaća isplaćuje do npr. 20. u mjesecu za prethodni mjesec. Međutim, ako je razdoblje isplate plaće propisano pravilnikom o radu, a ono je za radnika nepovoljnije od roka za isplatu propisanog Zakonom o radu, tada se primjenjuje za radnika povoljnije pravo, a to je – 15. dan u mjesecu za prethodni mjesec.

Za puno radno vrijeme plaća se mora isplatiti
najmanje u iznosu propisane minimalne plaće.

Poslodavac ne može radniku za puno radno vrijeme isplatiti plaću nižu od minimalne plaće koja je za 2015. utvrđena u iznosu od 3.029,55 kn. Podsjećamo da je čl. 10. Zakona o minimalnoj plaći propisana novčana kazna za slučaj ako poslodavac pravna osoba ne isplati u propisanim rokovima minimalnu plaću u visini utvrđenoj navedenim zakonom, i to u iznosu od 60.000,00 do 100.000,00 kn, a za odgovornu osobu pravne osobe te poslodavca fizičku osobu u iznosu od 7.000,00 do 10.000,00 kn.


Obveza isplate povećane plaće
Osim plaće, u slučaju postojanja otežanih uvjeta rada, rada noću, prekovremenog rada te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, poslodavac je obvezan radniku isplatiti povećanu plaću. Pritom, Zakonom o radu nije propisan postotak povećanja za pojedini od tih slučajeva već taj postotak povećanja poslodavac utvrđuje nekim od izvora radnoga prava. Tako je npr. Kolektivnim ugovorom za ugostiteljstvo (Nar. nov., br. 44/15), koji je odlukom ministra rada proširen na sve djelatnosti iz područja I, odjeljci 55 i 56 Nacionalne klasifikacije djelatnosti 2007. – NKD 2007. (Nar. nov., br. 55/15), propisano da se kod poslodavca utvrđuju slučajevi rada u otežanim uvjetima rada, a iznos povećanja se utvrđuje od 5 do 20%. Navedenim su KU-om utvrđeni iznosi povećanja za slučajeve rada u drugoj smjeni te dvokratnom radu (10%) te rada u dane blagdana i druge neradne dane, kao i prekovremenog rada (50%).

Isplata plaće na tekući račun
Svi primici od nesamostalnog rada, a što uz plaću uključuje i sve primitke koji se smatraju plaćom (npr. svi primici iznad neoporezivih primitaka, bonusi i sl.), moraju se isplatiti na tekući račun obveznika poreza na dohodak (čl. 90. Pravilnika o porezu na dohodak). Dakle, nije moguća isplata plaće u gotovini!

Pritom, istovremeno s isplatom plaće moraju se obračunati i uplatiti svi propisani doprinosi te porez. Naime, nije u skladu sa zakonskim propisima isplatiti neto plaću radnicima a ne uplatiti doprinose. U nedostatku novčanih sredstava za isplatu plaća i obveza u cijelosti, poslodavci bi trebali, dok ne sakupe potrebna sredstva, isplatiti radnicima dio plaće i sukladno isplaćenom dijelu uplatiti propisane obveze.

Natrag