Piše: Dinko Lukač
Danom pristupanja RH u EU, 1.7.2013., područje RH postaje dijelom područja EU. Zbog te činjenice, na dan prijama RH u EU stupit će na snagu i početi će se primjenjivati odredbe mnogih propisa (Zakona i Pravilnika), a također na taj dan prestat će važiti odredbe dijela propisa koje važe samo za države članice EU pa, između ostalih, i čl. 52. Zakona o trgovini (Nar. nov., br. 87/08 – 114/11; u nastavku: Zakon).
Što uređuje čl. 52. Zakona?
Općenito rečeno, čl. 52. Zakona uređuje osnivanje stranog predstavništva u RH od strane osobe koja obavlja gospodarsku djelatnost u bilo kojoj državi u inozemstvu. Međutim, kako sa 1.7.2013. prestaje važiti čl. 52. Zakona samo za države članice EU, to znači da poslovni subjekti iz država članica EU više neće moći otvoriti predstavništvo u RH. Nadalje, to znači da će po sili Zakona postojeća strana predstavništva iz država članica EU prestati postojati, pa samim time ista nisu dužna podnijeti zahtjev za brisanjem u Registru predstavništava stranih osoba u RH koje vodi nadležno ministarstvo gospodarstva.
Podružnica umjesto predstavništva
Po ulasku RH u EU, poslovni subjekti iz država članica EU moći će se u RH registrirati isključivo kao podružnica ili trgovačko društvo ako namjeravaju obavljati djelatnost u RH.
Naime, po odredbama Zakona o trgovačkim društvima (Nar. nov., br. 111/93 – 111/12; u nastavku: ZTD), inozemna trgovačka društva i inozemni trgovci pojedinci ne mogu trajno obavljati djelatnost na području RH dok tamo ne osnuju podružnicu. Pritom, na osnivanje i upis podružnica inozemnih trgovačkih društava u sudski registar primjenjuju se propisi po kojima podružnice osnivaju domaća društva.
Djelovanjem podružnice prava i obveze preuzima osnivač. Podružnica djeluje pod svojom tvrtkom, a mora navesti svoje sjedište i sjedište osnivača te mora voditi poslovne knjige po propisima koji se primjenjuju u RH. Ako isti osnivač ima u RH više podružnica, u prijavi za upis u sudski registar mora se naznačiti koja je podružnica glavna, a za ostale mora se rednim brojevima označiti njihov redoslijed.
U tvrtki podružnice mora se naznačiti da je glavna, odnosno neka od drugih podružnica istog osnivača. Osnivač podnosi registarskome sudu, na čijem području treba biti sjedište podružnice, prijavu za njezin upis u sudski registar. U prijavi za upis podružnice moraju se navesti:
- tvtka i sjedište osnivača te tvrtka, sjedište i djelatnost podružnice
- ime (imena) i prezime (prezimena), OIB te prebivalište osoba ovlaštenih da u poslovanju podružnice zastupaju osnivača
- predmet poslovanja osnivača
- naziv registra u kojem je osnivač upisan i broj pod kojim se u tom registru vodi.
Uz prijavu za upis prilažu se u izvorniku i u ovjerenome prijevodu na hrvatski jezik:
- dokaz da je osnivač upisan u registar u državi u kojoj ima registrirano sjedište iz kojega se vidi njegov pravni oblik i vrijeme kada je upisan u taj registar te broj pod kojim se vodi u tom registru, predmet poslovanja i osobe ovlaštene na zastupanje i opseg njihovih ovlasti
- odluka osnivača o osnivanju podružnice
- prijepis izjave o osnivanju, društvenog ugovora ili statuta osnivača, javno ovjereni po propisima zemlje u kojoj osnivač ima registrirano sjedište
- javno ovjereno skraćeno posljednje godišnje financijsko izvješće osnivača.
Kada se mora registrirati predstavništvo?
Iz odredbe čl. 83. Zakona proizlazi da i dalje ostaje obveza registriranja predstavništva za strane osnivače koji su iz trećih zemalja i zemalja koje nisu članice EU a pripadaju Europskom gospodarskom prostoru. Na potonje se i dalje odnose odredbe Uredbe o uvjetima za osnivanje i rad predstavništava stranih osoba u RH (Nar. nov., br. 21/09).
Podsjećamo, predstavništvo nije pravna osoba (jer je sastavni dio strane osobe), posluje pod tvrtkom osnivača (s naznakom da se radi o predstavništvu), obavlja poslove po nalogu strane osobe koja ga je osnovala, a pritom ne može obavljati gospodarsku djelatnost nego samo poslove istraživanja tržišta, promidžbene i informativne poslove te predstavljanje strane osobe osnivača.
Natrag