Piše: Domagoj Zaloker
Poduzetnici koji u svojim skladištima „gomilaju“ zalihe trgovačke robe, sirovina ili materijala, često se nađu u zamci njihove nekurentnosti, što znači da njihova tržišna vrijednost (tzv. neto utrživa vrijednost), odnosno tržišna vrijednost gotovog proizvoda čiji su sastavni dio, neće ostvariti očekivane/planirane prihode, a ponekad čak niti nadoknaditi njihov trošak nabave.
Navedeno ponekad i nije moguće izbjeći, ali, prema zahtjevima računovodstvenih standarda, koje, usput rečeno, pri sastavljanju financijskih izvještaja moraju primjenjivati svi poduzetnici obveznici poreza na dobit, u trenutku kada neto utrživa vrijednost zaliha (procijenjena prodajna cijena umanjena za procijenjene troškove koji moraju nastati da se obavi prodaja) „padne“ ispod njihovog troška nabave odnosno vrijednosti iskazanoj u bilanci, obavlja se vrijednosno usklađenje i knjigovodstvena vrijednost zaliha svodi se na njihovu neto utrživu vrijednost. Navedeno rezultira rashodima u računu dobiti i gubitka. Tu, naime, priča o ovim rashodima ne završava… Treba voditi računa o tome da porezni propisi, o ovom segmentu, ne prate baš zdušno računovodstvene propise i da u predmetnim slučajevima Zakon o porezu na dobit uvjetuje porezno priznavanje tako nastalih rashoda. Naime, Zakon propisuje da će se rashodi o vrijednosnog usklađenja zaliha porezno priznati u onom obračunskom razdoblju (poslovna godina) u kojem su predmetne zalihe i realizirane (prodane, na drugi način otuđene ili uništene). Porezno nepriznati rashod, podsjećamo, znači da poduzetnik na takav rashod plaća 20% poreza na dobit.
Vrijednosno usklađujete zalihe, a niste ih prodali, uništili ili na drugi način otuđili? Pripremite se na plaćanje poreza na dobit!
Stoga, ako poduzetnici u 2013. vrijednosno usklađuju zalihe radi smanjenja njihove neto utržive vrijednost ispod troška nabave, tada je nužno da u 2013. predmetne zalihe i realiziraju kako ne bi došlo do nepotrebnog odljeva novčanih sredstava po osnovi više plaćenog poreza na dobit. Na primjer, ako se radi o vrijednosnom usklađenju zaliha u iznosu od 500.000,00 kn u tekućoj godini, a iste u toj godini nisu i realizirane, dodatni odljev novčanih sredstava po osnovi poreza na dobit iznosi čak 100.000,00 kn. Napominjemo da se, ipak, ne radi o trajnom odljevu novčanih sredstava. Naime, ako poduzetnik u nekoj od narednih poslovnih godina uspije realizirati predmetne zalihe, ima pravo na povrat plaćenog poreza na dobit po osnovi njihovog ranijeg vrijednosnog usklađenja. To će pravo poduzetnik ostvariti u prijavi poreza na dobit (Obrazac PD) za poslovnu godinu u kojoj su predmetne zalihe realizirane. Bez obzira na sve, ovakav oblik „beskamatnog“ kreditiranja države i nije baš primamljiv, zar ne? U tom smislu, predlažemo da se procjena neto utržive vrijednosti zaliha ne obavlja baš za vrijeme godišnjeg popisa imovine i obveza – što zaista jest čest slučaj u praksi, jer radi razdoblja u kojem se obavlja godišnji popis (sam kraj poslovne godine) ne ostaje dovoljno vremena za njihovu realizaciju. Stoga, ako se tek na samom kraju poslovne godine procijeni da neto utrživa vrijednost zaliha ne odgovara više iznosu iskazanom u bilanci – ne ostaje nam drugo nego platiti porez na dobit.
Natrag