Financije, pravo i porezi 10/2017
Financije i računovodstvo
Domagoj Zaloker: Evidentiranje stjecanja dobara unutar EU
Kako bi evidentiranje stjecanja dobara unutar EU-a u poreznim i poslovnim knjigama tuzemnog stjecatelja bilo obavljeno sukladno odredbama Zakona i Pravilnika, potrebno je naglasiti nekoliko bitnih elemenata. Kako bi za hrvatskog poreznog obveznika u tuzemstvu nastalo oporezivo stjecanje dobara unutar EU-a, isporučitelj dobara iz druge države članice mora biti porezni obveznik. Porezni obveznici iz drugih država članica EU-a trebali bi se, kao takvi, tuzemnom poreznom obvezniku identificirati valjanim PDV identifikacijskim brojem izdanim od strane druge države članice EU. Redovnim stjecateljima dobara unutar EU-a smatramo tuzemne porezne obveznike upisane u registar obveznika PDV-a kojima je svako stjecanje dobara u tuzemstvu oporezivo PDV-om bez obzira na vrijednost stečenih dobara. Posebnim stjecateljima smatramo pravne osobe koje nisu porezni obveznici (npr. ministarstva, gradovi, općine, komore i sl.), porezne obveznike koji obavljaju isključivo isporuke oslobođene plaćanja PDV-a bez prava na odbitak pretporeza (oslobođenja prema čl. 39., 40. i 114. Zakona), te tzv. male porezne obveznike (koji nisu prešli propisan prag vrijednosti isporuka za upis u registar obveznika PDV-a). Za posebne stjecatelje obveza obračuna tuzemnog PDV-a na stjecanje dobara unutar EU-a nastaje tek onim stjecanjem kojim se prelazi propisani prag stjecanja od 77.000,00 kn. Sve dok posebni stjecatelj nije prešao propisani prag stjecanja, isporuke dobara je oporeziva u PDV-om države članice u kojoj se nalazi porezni obveznik isporučitelj dobara. Jedan od temeljnih uvjeta za nastanak oporezivog stjecanja dobara u tuzemstvu je i fizička doprema dobara na područje RH. stoga, ako se dobra ne dopremaju fizički na područje RH, nego ostaju u državi članici u kojoj se obavlja isporuka, tada za tuzemnog poreznog obveznika nema oporezivog stjecanja u tuzemstvu, nego bi se predmetna isporuka trebala oporezivati PDV-om države članice u kojoj je i obavljena. Međutim, ako se dobra otpremaju u neku drugu državu članicu osim RH, koja nije država članica u kojoj se dobra nalaze na početku otpreme, tada, prema odredbama čl. 27. st. 1. Zakona, dolazi do oporezivog stjecanja dobara za tuzemnog poreznog obveznika, ali u toj drugoj državi članici. U tom slučaju, tuzemni porezni obveznik bi trebao provjeriti svoje porezne obveze u toj drugoj državi članici EU-a. U takvim slučajevima, tuzemni porezni obveznik mora Poreznoj upravi dokazati da je PDV na stjecanje obračunan u toj drugoj državi članici, kako se predmetno stjecanje ne bi oporezivalo i tuzemnim PDV-om (čl. 27. st. 2. Zakona).