Dugotrajna materijalna imovina u poslovnim knjigama poduzetnika prestaje se priznavati u trenutku otuđenja (prodaje) ili kada se buduće ekonomske koristi ne očekuju od upotrebe ili otuđenja te imovine. Za razliku od prodaje kratkotrajne materijalne imovine (zaliha), gdje se prihodi i rashodi od prodaje priznaju primjenom tzv. bruto načela, dobici i gubici od prodaje dugotrajne imovine priznaju se primjenom tzv. neto načela. Kod prodaje kratkotrajne materijalne imovine (npr. trgovačke robe), poduzetnici prihode od prodaje utvrđuju u visini iskazanog potraživanja od kupca (umanjeno za obračunani PDV, ako je poduzetnik obveznik PDV-a), dok se rashodi od prodaje utvrđuju u visini knjigovodstvene vrijednosti kratkotrajne materijalne imovine. Kod prodaje dugotrajne materijalne imovine prihodi i rashodi (dobici ili gubici) od prodaje utvrđuju se na neto osnovi, odnosno utvrđuju se u visini razlike između neto iznosa potraživanja od prodaje i knjigovodstvene vrijednosti imovine. Dobitak ili gubitak od transakcije prodaje dugotrajne materijalne imovine uključuje se u račun dobiti i gubitka.
Detaljno o navedenoj temi možete pročitati u TEB-ovom časopisu "Financije, pravo i porezi" br. 4/26, u članku „Knjiženje prodaje dugotrajne imovine“, autora Domagoja Zalokera.
Za sva dodatna pitanja slobodno nam se obratite putem TEB-ovog telefonskog savjetničkog servisa.
----------
Osigurajte jednostavnu, brzu i praktičnu primjenu računovodstvenih, poreznih i ostalih propisa u praksi kroz neograničeno telefonsko savjetovanje, popuste na TEB-ovim seminarima i webinarima, stručne, aktualne i praktične članke, jedno pisano mišljenje i ostale pogodnosti. Detaljne informacije o svim pogodnostima koje ostvarujete odabirom TEB-ovog sustava usluga i pretplatom na časopis „Financije, pravo i porezi“ pogledajte na:
