U Nar. nov., br. 83/23 od 21. srpnja 2023. objavljen je Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, koji stupa na snagu 29. srpnja 2023. godine.

Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (»Narodne novine«, br. 158/03., 100/04., 141/06., 38/09., 123/11., 56/16. i 98/19.).

Za obveznike primjene od velikog su značaja prijelazne i završne odredbe Zakona (čl. 209. do 236.), kojima se uređuju upravo prijelazna pitanja s dosadašnjeg zakonskog okvira na novi (npr. postojeće koncesije na pomorskom dobru i postupci u tijeku, donošenje provedbenih propisa i dr.)

Iz obrazloženja Konačnog prijedloga Zakona izdvajamo sljedeće razloge njegovog donošenja:

U primjeni dosad važećeg Zakona utvrđeno je da je potrebno veliki broj pitanja drugačije regulirati, kako bi se modernizirao pristup upravljanju pomorskim dobrom i morskim lukama.

Nadalje, 22. srpnja 2017. stupio je na snagu novi Zakon o koncesijama („Narodne novine“, br. 69/17. i 107/20.), kojim su unesene brojne novine vezane za postupak davanja koncesija, ugovore o koncesiji, prestanak koncesije, pravnu zaštita u postupcima davanja koncesije i politiku koncesija u cijelosti. Budući da je upravo koncesija temeljni pravni institut na temelju kojega se gospodarski koristi pomorsko dobro, javila se potreba značajnijih izmjena važećeg Zakona, stoga se odlučilo izraditi novi Zakon kako ne bi došlo do nejasnoća u primjeni i pravne nesigurnosti.

Budući da dosad važeći Zakon sadrži i odredbe kojima se uređuju prekršaji na pomorskom dobru, Zakon je potrebno uskladiti s Prekršajnim zakonom („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.).

Dosad važeći Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama nije uredio pitanje nasipavanja mora, propisujući da morska obala uključuje i dio kopna nastao nasipavanjem, u dijelu koji služi iskorištavanju mora, a što se u praksi pokazalo kao veliki problem. Naime, nasipavanje mora, poduzimalo se kroz dugi niz godina iz različitih razloga, sa ili bez dozvola. Na pojedinim nasipima izgrađeni su autobusni kolodvori, prometnice, trgovine. Velik broj nasipa nije katastarski evidentiran, što otežava redovno održavanje i korištenje istih, dok je dio upisan kao pomorsko dobro, iako više ne služi korištenju mora. Kako bi se riješilo ovo pitanje potrebno je postaviti jasne kriterije i jasne smjernice, koje važeći Zakon ne pruža, što u praksi može dovesti do nejednakog postupanja.

Nadalje, dosad važeći Zakon predviđao je da se djelatnosti na pomorskom dobru koje ne ograničavaju opću upotrebu obavljaju temeljem koncesijskog odobrenja, koje se daje na zahtjev u upravnom postupku. Ovdje se pojavio problem konkurentnih zahtjeva za istu mikrokolaciju i posljedično velikog broja žalbi na rješenja kojima se daje koncesijsko odobrenje. Naime, Zakon o općem upravnom postupku i Uredba o uredskom poslovanju propisuju da se o zahtjevima odlučuje redoslijedom zaprimanja te da je u slučaju nepotpunog zahtjeva potrebno podnositelja zaključkom pozvati da isti dopuni, pa se u praksi događalo da podnositelji zahtjeva dostavljaju nepotpune zahtjeve s ciljem da njihov zahtjev bude zaprimljen ranije.

Također, pojedini podnositelji zahtjeva su putovali do pošta koje rade 24 sata dnevno kako bi osigurali da njihov zahtjev bude zaprimljen ranije. Iznosi naknade za koncesijska odobrenja bili su fiksno propisani pa su za pojedine lokacije iznosi naknade bili značajno preniski dok su na drugim lokacijama bili previsoki. Također, taj sustav nije osigurao tržišno natjecanje, a opterećivao je tijelo nadležno za rješavanje po žalbama i upravne sudove.

Nadalje, kako su se koncesijska odobrenja davala, u pravilu, na jednu godinu, osobe koje bi pokrenule postupak po žalbi, odnosno pred Upravnim sudom, ne bi imale koristi o rješenja ili presude u njihovu korist, budući da bi sezona već prošla.

Sukladno navedenome, ovakav sustav nužno je izmijeniti budući da se samo putem javnog natječaja može osigurati transparentnost u postupanju, tržišno natjecanje, veći prihode jedinicama lokalne samouprave, a posljedično veća ulaganja u pomorsko dobro u općoj upotrebi.

Neovisno o činjenici da je važećim Zakonom dozvoljeno koncesijska odobrenja davati na rok do pet godina, ista su se u pravilu davala na rok od jedne godine pa nositelji koncesijskih odobrenja nisu znatnije ulagali u sredstva kojima su obavljali djelatnost.

Također, postojala je nesigurnost da li će i naredne godine ishoditi koncesijsko odobrenje pa je i to bilo od utjecaja na visinu ulaganja. Samo putem dužeg roka trajanja prava na obavljanje djelatnosti osigurat će se veća ulaganja u sredstva, budući da je vrijeme u kojem gospodarstvenik može amortizirati ulaganja duže. Kroz veća ulaganja svakako će se poboljšati turistička ponuda, a samim time i atraktivnost hrvatske obale stranim i domaćim gostima.

Važeći Zakon nije detaljno uredio pitanje plaža. Iste su bile manjim dijelom uređene podzakonskim propisom koji je tek uređivao postupak davanja koncesije za iste.

S obzirom na činjenicu da su plaže najvažniji dio turističke ponude na našoj obali uređenje pitanja plaža svakako zaslužuje biti bitan dio Zakona koji uređuje more i morsku obalu. Prvenstveno, u ovom dijelu uređeno je pitanje zadovoljavanja javnog interesa na način da se stupanj ograničenja opće upotrebe svede na minimum, kako bi plaže kao pomorsko dobro i opće dobro zaista bile dostupne svima pod jednakim uvjetima.

Važeći Zakon ne daje jasnu razliku između dohranjivanja i nasipavanja plaža, što u praksi može dovesti do značajnog nasipavanja mora pod krinkom dohrane. Isto tako Zakon ne regulira pitanje materijala kojim se plaže dohranjuju, odnosno nasipavaju, a isto je od velikog značaja za bioraznolikost Jadrana, očuvanje autohtonih vrsta te osobito zaštitu ugrožene vrste - Posedonije. Svjedočili smo brojnim nasipavanjima plaža koja su negativno utjecala na životinjski i biljni svijet pod morem, stoga uređenje ovoga pitanja svakako predstavlja dužnost Republike Hrvatske.

Važeći Zakon, također je nedorečen po pitanju sidrišta i privezišta, koja su u podzakonskom propisu definirala sidrište i privezište kao luke nautičkog turizma, iako ona to, prema propisima koji uređuju prostorno uređenje i gradnju, nisu.

U odnosu na luke otvorene za javni promet, do sada važeći Zakon jednako je uređivao upravljanje i gospodarsko korištenje lukama od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku, županijskog i lokalnog značaja. Međutim, kroz praksu se pokazalo da, iako se radi o lukama koje su „javne“, potrebe koje luke otvorene za javni promet od državnog značaja trebaju zadovoljiti, sasvim su drugačije od potreba koje luke županijskog i lokalnog trebaju zadovoljiti, uz izuzetak obalnog linijskog pomorskog prometa, koji povezuje kopno s otocima i otoke međusobno. I dok je do sada važeći Zakon bio primjenjiv na luke od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku, kroz praksu se pokazalo da je sustav upravljanja i korištenja luka od županijskog i lokalnog značaja potrebno mijenjati, a sve kako bi se povećala učinkovitost i ulaganja u infrastrukturu, kroz veće prihode lučke uprave, koja tim lukama upravlja.

Do sada važeći Zakon jasno je propisivao nadležnost inspekcije uprave sigurnosti plovidbe, to jest, lučke kapetanije na pomorskom dobru, no kroz primjenu Zakona uočeno je kako je nadzor potrebno bitno ojačati, a sve na način da se poveća osoba koje nadzor provode.

Također, uočena je potreba za propisivanjem većeg broja prekršaja na pomorskom dobru, budući da je zbog jačanja gospodarske aktivnosti na obali potrebno češće intervenirati i nadzirati pomorsko dobro. Nadalje, visinu kazni bilo je potrebno povisiti, ali i propisati u eurima koji je od 1. siječnja 2023. službena valuta u Republici Hrvatskoj.

Jedan od bitnijih poticaja za izradu novoga zakonskog teksta jest neusklađenost važećeg Zakona sa Zakonom o koncesijama, koji predstavlja krovni Zakon koji uređuje koncesije. Iako Zakon o koncesijama uređuje sva bitna pitanja vezana za koncesije, potrebno je posebitosti vezane za koncesije na pomorskom dobru dodatno urediti, kako bi se koncesijski sustav prilagodio specifičnostima gospodarskog korištenja pomorskog dobra.

Znate li da nakon što se pretplatite na TEB-ov časopis „Financije, pravo i porezi“ OSTVARUJETE PRAVO NA NEOGRANIČEN BROJ BESPLATNIH TELEFONSKIH KONZULTACIJA (BEZ DOKUPA MINUTA) s TEB-ovim savjetnicima svaki radni dan od 8,00 do 14,00 sati?

Pretplatu na TEB-ov časopis „Financije, pravo i porezi“ možete naručiti na sljedećoj poveznici Naruči svoj primjerak FIP-a.

Natrag