U Nar. nov., br. 155/23 od 22. prosinca 2023. objavljen je Zakon o načinu, uvjetima i postupku servisiranja i kupoprodaje potraživanja, koji stupa na snagu 30. prosinca 2023. godine, osim pojedinih odredaba (članka 17. stavaka 1. do 11., članka 60. stavaka 1. do 9., članka 72. stavka 1. točke 1. do 7. i članka 95. stavka 1. točke 1. do 7. ovoga Zakona) koje stupaju na snagu u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Ovim se Zakonom utvrđuje zajednički okvir i zahtjevi koji se odnose na:

  1. pružatelje usluge servisiranja kredita u pogledu prava i obveza vjerovnika iz ugovora o neprihodonosnom kreditu koji je izdala kreditna institucija s poslovnim nastanom u Europskoj uniji, koji djeluju u ime kupca kredita
  2. kupce kredita u pogledu prava i obveza vjerovnika iz ugovora o neprihodonosnom kreditu koji je izdala kreditna institucija s poslovnim nastanom u Europskoj uniji
  3. odnose prema dužnicima
  4. izdavanje i ukidanje odobrenja za rad
  5. prekogranično pružanje usluge servisiranja
  6. nadzor nad primjenom Zakona
  7. suradnju nadležnih tijela
  8. kupce drugih potraživanja i pružatelje usluga servisiranja drugih potraživanja i
  9. prekršajne odredbe.

Na razini Europske unije uočena je potreba da se uredi okvir za pružatelje usluge servisiranja kredita i kupce kredita. Naime, jedna od posljedica velike financijske krize iz 2008. godine je bilo ogromno nagomilavanje neprihodujućih kredita (u daljnjem tekstu: NPL) u bilancama banaka u EU. Neprihodujuća izloženost definirana je Uredbom (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (Tekst značajan za EGP, SL L 176, 27. 6. 2013.). Ugovor o kreditu općenito se smatra NPL-om ako prođe više od 90 dana, a da dužnik nije platio dogovorene rate ili kamatu.

Direktiva (EU) 2021/2167 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2021. o pružateljima usluge servisiranja kredita i kupcima kredita te izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2014/17/EU (Tekst značajan za EGP, SL L 438, 8. 12. 2021.) (u daljnjem tekstu: Direktiva 2021/2167) usklađuje pravila za pružatelje usluge servisiranja kredita i kupce kredita u pogledu prava vjerovnika iz NPL-a, a cilj joj je i razvoj sekundarnih tržišta NPL-ova u EU, uz istodobno osiguravanje da prodaja takvih kredita ne naruši prava dužnika. Države članice EU obvezne su prenijeti Direktivu 2021/2167 u nacionalne pravne sustave i objaviti do 29. prosinca 2023.

Direktiva 2021/2167 predviđa uvođenje odobrenja za rad pružatelja usluge servisiranja kredita, na način da su pružatelji usluge servisiranja kredita obvezni zatražiti odobrenje za rad od nadležnog nacionalnog tijela. Odobrenje za rad bit će odobreno u slučaju ispunjenja točno određenih uvjeta, u protivnom, nezadovoljavanje uvjeta predstavlja osnovu za odbijanje zahtjeva.

Predviđeno je da ta nacionalna nadležna tijela imaju nadzorne ovlasti kao i da u određenim okolnostima mogu oduzeti odobrenje za rad pružateljima usluge servisiranja kredita. Također, moraju voditi registar svih pružatelja usluge servisiranja kredita te je pod određenim uvjetima potrebno omogućiti pružateljima usluge servisiranja kredita koji su dobili odobrenje u drugoj državi članici da djeluju na području EU.

Što se tiče poštivanja prava na informacije, Direktiva 2021/2167 predviđa da kreditne institucije moraju potencijalnim kupcima kredita dostaviti informacije o pravima vjerovnika kako bi sami mogli procijeniti vjerojatnost naplate nepodmirenog kredita, kao i da svojim nacionalnim tijelima moraju dvaput godišnje pružiti informacije kao što su podaci o kupcima kredita i ukupni nepodmireni iznos prenesenih kreditnih portfelja. S druge strane, kupci kredita koji prenose prava vjerovnika moraju dvaput godišnje nadležnim tijelima pružiti informacije o novom kupcu i informacije poput ukupnog nepodmirenog iznosa iz prenesenih ugovora.

Osnovni cilj novog zakonodavnog okvira je urediti pravila za rad subjekata koji se bave djelatnošću kupoprodaje i naplate, tj. servisiranja potraživanja, ali i pravila koja je potrebno primijeniti prije i nakon kupoprodaje potraživanja, kao i nadzor nad radom subjekata koji se bave djelatnošću kupoprodaje i servisiranja potraživanja. S obzirom na specifičnost poslovanja, pružateljima usluge servisiranja kredita odobrenja za njihov rad izdavat će Hrvatska narodna banka koja će ujedno vršiti i nadzor nad njihovim radom.

U odnosu na pružatelje usluge servisiranja drugih potraživanja, nadzor nad njihovim radom obavljat će Financijski inspektorat Ministarstva financija Republike Hrvatske.

Hrvatska narodna banka također uspostavlja i vodi nacionalni registar pružatelja usluge servisiranja kredita u koji upisuje podatke najmanje o:

  • pružatelju usluge servisiranja kredita kojem je izdala odobrenje za rad
  • pružatelju usluge servisiranja kredita s izdanim odobrenjem koji je ovlašten sukladno odredbama ovoga Zakona pružati usluge servisiranja kredita u državi članici domaćinu
  • pružatelju usluge servisiranja kredita koji je dobio odobrenje u drugoj državi članici Europske unije, a koji, sukladno odredbama ovoga Zakona, pruža usluge servisiranja kredita na području Republike Hrvatske te pojedinosti o matičnoj državi članici.

Registar je javan i dostupan na internetskoj stranici Hrvatske narodne banke.

Očekuje se kako će uspostavom opisanog sustava biti adresirano nekoliko važnih pitanja, a to su obavijest dužniku o namjeri kupoprodaje ugovora o neprihodonosnom kreditu, odnosno drugog potraživanja i obavijest o izvršenoj kupoprodaji ugovora o neprihodonosnom kreditu, odnosno drugog potraživanja te obavijest o strukturi duga.

Provedba navedenih ciljeva trebala bi dovesti do jačanja pravne sigurnosti u postupcima koji uslijede nakon kupoprodaje potraživanja drugih vjerovnika na novog vjerovnika različitog od izvornog vjerovnika.  

Natrag