U TEB-ovom časopisu "Financije, pravo i porezi" br. 3/20 objavljen je članak "Vrijednosna usklađenja i otpisi potraživanja od kupaca". Autor članka je Domagoj Zaloker.

Sažetak članka:
Računovodstveni postupak za priznavanje vrijednosnih usklađenja i otpisa potraživanja od kupaca u financijskim izvještajima poduzetnika za 2019. određen je zahtjevima računovodstvenih standarda. Obveznici primjene HSFI-a prilikom priznavanja vrijednosnih usklađenja i otpisa potraživanja od kupaca primjenjuju zahtjeve HSFI-a 11 - Potraživanja, dok obveznici primjene MSFI-a od 1.1.2018., umjesto MRS-a 39, primjenjuju zahtjeve MSFI-a 9 - Financijski instrumenti. MSFI 9, za razliku od dosadašnjeg MRS-a 39, na ponešto drugačiji način uređuje postupak umanjenja vrijednosti potraživanja od kupaca. Najveća razlika između MRS-a 39 i MSFI-a 9 u smislu naknadnog mjerenja potraživanja od kupaca je u tome što su obveznici prema MRS-u 39 priznavali umanjenje vrijednosti tek nakon nastanka objektivnih dokaza o umanjenju vrijednosti, dok se prema zahtjevima MSFI-a 9 umanjenje vrijednosti priznaje i prije nastanka objektivnih dokaza o umanjenju vrijednosti i to u visini očekivanih kreditnih gubitaka. Odluku o umanjenju ili trajnom otpisu potraživanja od kupaca svaki poduzetnik donosi samostalno u skladu sa svojom procjenom o izglednosti naplate svakog predmetnog potraživanja koja bi se trebala temeljiti na određenim objektivnim dokazima. Na kraju svake poslovne godine, poduzetnik je dužan procijeniti postoje li objektivni dokazi o umanjenju vrijednosti potraživanja. Ako postoji objektivan dokaz o umanjenju vrijednosti potraživanja koji nastaje nakon njihovog početnog priznavanja, temeljem jednog ili više poslovnih događaja, vrijednost potraživanja se umanjuje i nastaju gubici od umanjenja koji se priznaju u računu dobiti i gubitka. Potraživanja od kupaca za koje je potvrđeno postojanje objektivnih dokaza o umanjenju vrijednosti umanjuju (ispravljaju) se na teret rashoda razdoblja. Ako dolazi do naknadnog umanjenja potraživanja koje je prethodno bilo priznato kao prihod, izvorno priznati prihod se ne ispravlja, nego se za iznos umanjenja priznaje rashod. U tom slučaju, iznos priznat kao rashod se mjeri kao razlika između knjigovodstvene vrijednosti potraživanja i procijenjenih priljeva novčanih tijekova od naplate tog potraživanja, a knjigovodstvena vrijednost potraživanja se ispravlja direktno ili upotrebom odvojenog konta ispravka vrijednosti. Bez obzira što se iznos umanjenja vrijednosti potraživanja od kupaca smatra rashodom koji je poduzetnik dužan priznati u svom računu dobiti i gubitka, to ne znači da je predmetni rashod ujedno i porezno priznati rashod odnosno rashod koji će biti uključen u osnovicu za obračun poreza na dobit i na taj način utjecati na smanjenje porezne obveze. Kako bi se rashodi od vrijednosnog usklađenja ili otpisa potraživanja smatrali i porezno priznatim rashodima poduzetnici su dužni voditi računa i o odredbama Zakona o porezu na dobit i Pravilnika o porezu na dobit u vezi poreznog priznavanja rashoda od vrijednosnog usklađenja potraživanja od kupaca. Porezni tretman priznavanja rashoda od vrijednosnog usklađenja i otpisa potraživanja od kupaca za poduzetnike obveznike poreza na dobit određen je odredbama čl. 9. Zakona o porezu na dobit  i čl. 33. Pravilnika o porezu na dobit.

Pretplatnici internet izdanja časopisa članak mogu pročitati na sljedećoj poveznici: Pročitaj članak

Pretplatu na časopis "Financije, pravo i porezi" možete obaviti na sljedećoj poveznici: Pretplati se na FIP

 

Ključne riječi: računovodstvo porezi potraživanja kupci kupaca dužnik dužnika duguje dug otpis vrijednosno usklađenje isknjiženje HSFI 11 MSFI 9 MRS 39 porez dobit priznati nepriznati rashod pažnja dobrog gospodarstvenika odluka procjena očekivani kreditni gubici zastara utuženje ovrha tužba dospijeće valuta povezane nepovezane osobe zajam pozajmica zajmovi pozajmice naplata

 

Natrag