Nakon što se dugotrajna materijalna imovina nabavi, odnosno nakon što se početno evidentira (prizna) u poslovnim knjigama trgovačkog društva, društvo je dužno odabrati metodu njenog naknadnog mjerenja, što je utvrđeno zahtjevima HSFI-a 6 - Dugotrajna materijalna imovina i MRS-a 16 - Nekretnine, postrojenja i oprema.
Metoda naknadnog mjerenja dugotrajne materijalne imovine trebala bi biti određena računovodstvenim politikama društva, a moguće je odabrati jednu od dvije metode: metodu troška ili metodu revalorizacije.
Koristeći metodu troška društvo u svojim poslovnim knjigama dugotrajnu materijalnu imovinu iskazuje prema utvrđenom trošku nabave umanjenom za iznos amortizacije te možebitne gubitke od umanjenja vrijednosti (vrijednosna usklađenja na niže).
Koristeći metodu revalorizacije društvo u svojim poslovnim knjigama dugotrajnu materijalnu imovinu, čija se fer vrijednost može pouzdano izmjeriti, iskazuje u njenom revaloriziranom iznosu. Revalorizirani iznos dugotrajne materijalne imovine čini fer vrijednost na datum revalorizacije umanjena za iznos amortizacije te možebitne gubitke od umanjenja vrijednosti. Revalorizaciju je potrebno obavljati dovoljno redovito kako se knjigovodstvena vrijednost imovine ne bi značajnije razlikovala od njene fer vrijednosti na kraju izvještajnog razdoblja. Fer vrijednost možemo definirati kao cijenu koja bi se mogla postići njenom prodajom u urednoj transakciji između sudionika na tržištu.
Trgovačka društva koja kao svoju metodu naknadnog mjerenja dugotrajne materijalne imovine primjenjuju metodu troška, nisu dužna povećavati knjigovodstvenu vrijednost svoje dugotrajne materijalne imovine revalorizacijom, neovisno o iznosu njene procijenjene fer vrijednosti.
Prema tome, ako pretpostavimo da društvo kao metodu naknadnog mjerenja dugotrajne materijalne imovine, prema svojim računovodstvenim politikama, primjenjuje metodu revalorizacije, tada je dužno na datum izvještajnog razdoblja (datum bilance) procijeniti fer vrijednost imovine. Ako se utvrdi da se procijenjena fer vrijednost imovine znatno razlikuje od njene knjigovodstvene vrijednosti (nakon obračuna godišnje amortizacije), tada je društvo dužno uskladiti knjigovodstvenu vrijednost do visine fer vrijednosti.
Bez obzira na navedeno, većina tuzemnih trgovačkih društava kao metodu naknadnog mjerenja dugotrajne materijalne imovne primjenjuje metodu troška. Radi činjenice da takva društva ne primjenjuju metodu revalorizacije kao metodu naknadnog mjerenja dugotrajne materijalne imovine, ona nisu dužna u svojim poslovnim knjigama usklađivati vrijednost dugotrajne imovine u slučajevima kada fer vrijednost imovine znatno premašuje njenu knjigovodstvenu vrijednost.
S druge strane, kada postoji bilo kakav pokazatelj o umanjenju vrijednosti dugotrajne materijalne imovine uz ispunjenje svih odnosnih uvjeta iz HSFI-a 6 odnosno MRS-a 36 - Umanjenje imovine, društvo je dužno provesti vrijednosno usklađenje u svojim poslovnim knjigama, neovisno o tome primjenjuje li društvo metodu revalorizacije ili metodu troška kao metodu naknadnog mjerenja predmetne imovine.
Detaljno o računovodstvenom postupku i poreznom tretmanu revalorizacije i umanjenja vrijednosti dugotrajne materijalne imovine pisali smo u našem časopisu „Financije, pravo i porezi“ (FIP br. 5/17 i 10/18).
Znate li da nakon što se pretplatite na TEB-ov časopis „Financije, pravo i porezi“ OSTVARUJETE PRAVO NA NEOGRANIČEN BROJ BESPLATNIH TELEFONSKIH KONZULTACIJA (BEZ DOKUPA MINUTA) s TEB-ovim savjetnicima svaki radni dan od 8,00 do 14,00 sati?
Pretplatu na TEB-ov časopis „Financije, pravo i porezi“ možete naručiti na sljedećoj poveznici Naruči svoj primjerak FIP-a.
Natrag