Raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti

U posljednja dva broja pisali smo o zakonskim pretpostavkama za raskid ugovora zbog neispunjenja, u slučaju kad je rok bitan odnosno kad rok nije bitan sastojak ugovora. Zakon o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05 – 78/15; u nastavku: ZOO) u čl. 369. propisuje i uvjete pod kojima se ugovor može izmijeniti ili raskinuti zbog nastupa izvanrednih okolnosti. Riječ je o tzv. clausuli rebus sic stantibus.

Zakonske pretpostavke za izmjenu ili raskid ugovora

Konkretno, ako ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postane pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak, ona može zahtijevati da se ugovor izmijeni ili čak i raskine, ali samo ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

  • radi se o izvanrednim okolnostima koje su nastale nakon sklapanja ugovora i nisu se mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora,
  • ugovorna strana ih u vrijeme sklapanja ugovora nije bila dužna uzeti u obzir ili ih nije mogla izbjeći ili savladati i
  • okolnosti moraju nastupiti prije isteka roka određenog za ispunjenje obveze od te ugovorne strane.

Prema relevantnoj sudskoj praksi u takve „izvanredne“ okolnosti ubrajaju se:

  • neotklonjivi prirodni događaji (npr. potres, poplava, suša) ili
  • nove ekonomske pojave (npr. nagli, izuzetni i velik pad ili skok cijena) ili
  • od strane državnog aparata poduzete mjere (npr. zabrana ili ograničenje uvoza ili izvoza, promjena sistema cijena, tarifa i određenih standarda).[1]

U procjeni je bitan i subjektivan moment, a taj je da nastupom tih okolnosti kod ugrožene ugovorne strane nastaje nova situacija u kojoj je motiv koji je postojao u momentu sklapanja konkretnog ugovora otpao i izgubio svoj raniji ekonomski cilj, zbog čega ugovor više ne odgovara očekivanju ugovorne strane.

Izmjena ili raskid ugovora

Ako druga ugovorna strana pristane na izmjenu, sklapa se izmjena ugovora sukladno njihovoj volji. No, ako druga ugovorna strane ne pristane na izmjenu, ugovorna strana koju je zadesio izvanredni događaj ima pravo raskinuti ugovor.

Raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti može se ostvarivati samo putem suda, a ne i izjavom kao npr. u slučaju raskida zbog neispunjenja.

Iz dikcije čl. 369. st. 2. ZOO-a sudska praksa zaključuje da se raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti ne može dati prostom izjavom kao što to primjerice propisuje institut raskida ugovora zbog neispunjenja, već u slučaju postojanja pretpostavki za raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti stranka može samo od suda tražiti da se ugovor raskine. To upućuje na potrebu podnošenja konstitutivne tužbe, a sporni pravni odnos u slučaju prihvaćanja konstitutivnog zahtjeva prestaje tek pravomoćnošću presude (VSRH, Rev 734/10 od 6.2.2013.).

Pravo druge ugovorne strane u slučaju traženja raskida

Kad jedna strana zahtijeva raskid ugovora, ugovor se neće raskinuti ako druga strana ponudi ili pristane na pravične izmjene (čl. 369. st. 4. ZOO-a). Druga ugovorna strana može dakle spriječiti raskid ugovora tako što će ponuditi ili ipak pristati na izmjenu uvjeta ugovora.

Ne može je se međutim prisiliti da prihvati izmjenu ugovora. Ako ne prihvati izmjenu, ugovor se raskida, naravno u slučaju kada su za to ispunjene propisane pretpostavke. Prema tome, stranka kojoj je otežano ispunjenje ugovora zbog promijenjenih okolnosti može od suda zahtijevati samo raskid ugovora, a ne da sud i izmijeni uvjete ugovora (VTS, Pž 3939/95 od 30.4.1996.). 

[1] VSRH, Revt 65/11-3 od 18.4.2012.

Natrag