Raskid ugovora zbog neispunjenja – rok nije bitan sastojak ugovora

U prošlom broju smo pisali o raskidu ugovora zbog neispunjenja u slučaju kad je rok bitan sastojak ugovora. U ovom broju će ćemo podsjetiti na pretpostavke iz Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05 – 78/15; u nastavku: ZOO) pod kojima se ugovor može raskinuti ako druga strana ne izvršava svoje obveze, a rok ispunjenja nije bitan sastojak ugovora. Ovakve situacije su znatno češće.

Zakonske pretpostavke za raskid ugovora

Kad ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje. Ali ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje pa ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kad je rok bitan sastojak ugovora (čl. 362. ZOO-a). Dakle ugovor se raskida po samom zakonu (VSRH, Rev-x 1005/11 od 15.1.2014.).

Vezano uz mogućnost nastupanja zastare, nužno je da vjerovnik pozove dužnika da ispuni obvezu prije nego je nastupila zastara, ali i da mu da naknadi rok za ispunjenje, koji će isteći prije nego istekne zastarni rok za ispunjenje tražbine (VTS RH, Pž-7896/11 od 15.4.2015.).

Može li se ugovor raskinuti i bez ostavljanja naknadnog roka?

ZOO dopušta vjerovniku raskinuti ugovor i bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje, ali samo onda ako iz dužnikova držanja proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku (čl. 363. ZOO-a).

Vjerovnik prije raskida ugovora u pravilu mora ostaviti dužniku primjereni naknadni rok za ispunjenje.

Ovu mogućnost potrebno je procjenjivati ovisno o okolnostima svakog pojedinog slučaja, a preporuka je koristiti se njom samo ako raskid uz ostavljanje naknadnog primjerenog roka doista nije opcija ili onda kad je podrobnije ugovorena njena primjena.

Iz sudske prakse izdvajamo slučaj u kojem je dopis vjerovnika prema dužniku u zakašnjenju (u pogledu isporuke limova), da je spreman na razgovor o isporuci istog, ali pod drugim uvjetima ocijenjen kao okolnost kojom vjerovnik nije dokazao da je predmetni ugovor raskinut (VTS RH, Pž 3064/07 od 21.5.2007.). U drugom predmetu je sud zaključio kako iz tuženikova držanja prilikom napuštanja tužiteljevog ureda i njegove izjave "da će sve dati advokatu", kao i činjenice da se više nije javljao tužitelju, proizlazi da obvezu preuzetu ugovorom ne bi ispunio ni u naknadnom roku, pa je ugovor valjano raskinut (ŽS Split, Gžo 297/14 od 13.11.2015.).

Može li se raskinuti ugovor prije isteka roka za ispunjenje?

Neovisno o tome je li ispunjenje u roku bitan sastojak ugovora ili nije, jedna ugovorna strana može raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete prije isteka roka za ispunjenje, ako je očito da druga strana neće ispuniti svoju obvezu iz ugovora (čl. 364. ZOO-a).

Mogu li ugovorne strane same urediti prava i obveze u slučaju neispunjenja?

Odredbe ZOO-a o neispunjenju obveza i učincima raskida ugovora nisu kogentne, već dispozitivne naravi, što znači da su stranke ovlaštene međusobna prava i obveze ugovoriti drukčije nego što je to regulirano spomenutim zakonskim odredbama (VSRH, Rev 453/11 od 17.6.2014.). Izričitim ugovaranjem o tome koliko traju rokovi i otkad se računaju, te o obliku i načinu vršenja komunikacije između ugovornih strana otklanja se nejasna zakonska terminologija (bez odgađanja, razumni rok, primjereni rok, dužnikovo držanje i sl.).

 

Natrag