Raskid ugovora zbog neispunjenja – rok bitan sastojak ugovora

Sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva. Sukladno ovom načelu ugovorne strane slobodne su urediti između ostalog i uvjete te razloge za raskid ugovora. Ako ih nisu uredile, biti će primjenjive odredbe Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05 – 78/15; u nastavku: ZOO).

ZOO uređuje pretpostavke pod kojima se ugovor može raskinuti ako druga strana ne izvršava svoje obveze, a pretpostavke se razlikuju ovisno o tome je li ispunjenje u roku bitan sastojak ugovora ili ne. U nastavku ćemo se osvrnuti na raskid ugovora zbog neispunjenja kad je ispunjenje u roku bitan sastojak ugovora.

Rok nije bitan sastojak ugovora samim tim što je ugovoren, već ugovorne strane moraju izričito ugovoriti da je tako ugovoreni rok bitan sastojak ugovora.

Zakonske pretpostavke za raskid ugovora

Kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu. U takvom slučaju nije riječ o dispoziciji stranke niti je potrebna nikakva obavijest ili opomena vjerovnika dužniku, jer je raskid ugovora nastupio po sili zakona. Obavijest bi značila samo utvrđenje (deklaraciju) činjenice raskida ugovora, koja je već nastala, pa ista nema konstitutivno značenje (ŽS Pula, Gž-1288/16 od 10.4.2017.).

Međutim, vjerovnik čak i tada može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka, bez odgađanja obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora. Ako ga ne dobije ni u tom razumnom roku, tada može izjaviti da raskida ugovor.

Ova pravila važe kako u slučaju kad su ugovorne strane predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u određenom roku, tako i onda kad je ispunjenje ugovora u određenom roku bitan sastojak ugovora po naravi posla (čl. 361. ZOO-a).

Kada će rok biti bitan sastojak ugovora?

Da bi se neki rok za ispunjenje obveze smatrao bitnim sastojkom ugovora u smislu odredaba ZOO-a (fiksni rok), nije dovoljno samo ugovoriti određeni rok za ispunjenje, već ugovorne strane moraju izričito ugovoriti da je tako ugovoreni rok bitan sastojak ugovora. Dakle, rok nije bitan sastojak ugovora samim tim što je ugovoren. Kad bi tako ugovoreni rok bio bitan sastojak ugovora tada bi svi pravni poslovi koji sadržavaju određeni rok za ispunjenje bili fiksni poslovi, pa ne bi ni trebala izjava o raskidu i ostavljanju naknadno primjerenog roka za ispunjenje.

Rok će biti bitan sastojak ugovora ako je ugovorena raskidna klauzula – odredba ugovora kojom se ugovara raskid kao posljedica neispunjenja obveze u ugovorenom roku, a također i onda kad to nije ugovoreno ako je ispunjenje ugovora u određenom roku bitan sastojak ugovora po prirodi posla (VSRH, Rev-925/11 od 11.5.2011.). U praksi Vrhovnog suda RH nalazi se i tumačenje prema kojem se iz konteksta odredbe ugovora koja sadrži rokove određene za plaćanje kupoprodajne cijene, a u kojoj je dva puta ponovljena riječ „najkasnije“ zaključuje kako su rokovi određeni za plaćanje kupoprodajne cijene fiksni rokovi (VSRH, Revt-164/09 od 31.1.2012.). Slično se i u presudama Visokog trgovačkog suda RH navodi kako postoji mnogo načina da se rok ispunjenja ugovori kao bitan sastojak ugovora, upotrebom izraza: „fiksno“; „u strogom roku“, „najkasnije do“ i slično. U jednom konkretnom slučaju formulacijom „isporuka listopad 2006.“ rok nije ugovoren kao bitan sastojak ugovora (VTS RH, Pž-3064/07 od 21.5.2007.).

 

Natrag