Ništetni i pobojni pravni poslovi

Piše: Ljubica Đukanović

Svrha svakog pravnog posla je da proizvede određene pravne učinke koji se tim pravnim poslom žele postići. Da bi pravni posao proizveo pravne učinke on mora biti valjan, odnosno mora predstavljati očitovanje volje pravno i poslovno sposobnih subjekata koji sklapaju te pravne poslove, čiji učinci su mogući, dopušteni, odredivi i iskazani u propisanom pravnom obliku.

Koja je razlika između ništetnih i pobojnih pravnih poslova?

Ništetni pravni poslovi su takvi poslovi za koje možemo reći da nisu proizveli željene pravne učinke za razliku od pobojnih pravni poslova koji proizvodi namjeravane pravne učinke kao svaki valjani pravni posao, s tim da ti pravni učinci mogu biti poništeni.

Ništetni pravni poslovi ne proizvode pravne učinke koje bi proizveli da su takvi poslovi valjani. Iako je određeni pravni posao ništetan on ipak u određenim okolnostima može proizvesti određene pravne učinke. Tako se u slučaju ispunjenja od jedne strane drugoj strani u slučaju ako se radi o ništetnom pravnom poslu može zahtijevati vraćanje ispunjenog kao i naknadu štete. Ništetnost nastaje na temelju zakona i na nju sud pazi po službenoj dužnosti, a nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla, npr. ugovora. Isticanje ništetnosti ne zastarijeva i na nju se može pozvati ne samo ugovorna strana nego i svaka zainteresirana osoba kao i državni odvjetnik.

Razlozi ništetnosti  mogu biti različiti kao što je mana volje, poslovna nesposobnost, nemogućnost nedopuštenost, neodređenost ili neodredivost činidbe, nedostatak potrebnog oblika i sl. Tako se primjerice za valjanost ugovora zahtijeva da ugovorne strane, bilo da se radi o fizičkim ili pravnim osobama, imaju poslovnu sposobnost, odnosno da imaju svojstvo da vlastitim očitovanjima volje stvaraju pravne učinke, odnosno stječu prava i obveze.

O manama volje govorimo u slučaj kada se radi o neskladu između očitovanja i volje, odnosno kada postoji dojam kao da volja postoji a one ne postoji, odnosno stvarna volja se razlikuje od očitovane ili iskazane. Bez obzira da li se radi o svjesnom ili nesvjesnom neskladu volje i očitovanja u oba slučaja se radi o ništetnosti pravnom poslu. Tako kod tzv. prividnih ugovora postoji mana volje jer se njime simulira da ugovorne strane nešto hoće i tako su očitovale svoju volju, a radi se u stvari o tome da one to u stvarnosti neće i ne žele.

Pravni poslovi mogu biti i djelomično ništetni. Tako napr. ništetnost samo neke od odredaba ugovora neće dovesti do ništetnosti cijelog ugovora ali samo ako ništetnost te odredbe ne utječe na opstojnost samog ugovora i nije odlučujuća za njegovo sklapanje.

Prema čl. 296. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) ništetne su odredbe općih uvjeta ugovora koje su suprotne načelu savjesnosti i poštenja i koje su prouzročile očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora.

Pobojni pravni poslovi, za razliku od ništetnih, proizvode pravne učinke, s tim da ti učinci mogu biti poništeni. Na pobojnost sud ne pazi po službenoj dužnosti već samo na zahtjev ovlaštene osobe jer pobojnost ne postoji u općem interesu. Za pobojne pravne poslove se može reći da su relativno ništetni jer se mogu iz propisima predviđenih razloga, i u propisanom roku, poništiti.

Pobojni pravni poslovi po učincima se ne razlikuju od valjanih i do poništenja se smatraju valjanim a ako protekne rok za njihovo poništenje, postaju valjani, odnosno konvalidiraju. Ukoliko pobojan pravni posao bude poništen, posljedice poništenja, kao i kod ništetnih, nastupaju od dana njihova  sklapanja. Pobojnost je ustanovljena u svrhu zaštite interesa ugovornih strana i ona ne nastupa po zakonu, odnosno „ex lege“, već se radi pobijanja pravnog posla, napr. ugovora, mora podići tužba. Ako se pobojan pravni posla poništi, u tom slučaju mora se izvršiti vraćanje ispunjenog, ukoliko je to moguće, a ako nije moguće ili ako se priroda ispunjenja protivi vraćanju,  mora se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme vraćanja, odnosno donošenja sudske odluke.

Za neke slučajeve pobojnost propisani su posebni rokovi, a krajnji rok za pobojnost je tri godine računajući od dana sklapanja pravnog posla (objektivni rok). Svi rokovi su prekluzivni pa se nakon njihova proteka gasi pravo na zahtjev za poništenje.

Natrag