Pravo na obaviještenost jedno je od temeljnih osobnih odnosno upravljačkih prava koja, uz imovinska prava odnosno obveze, proizlaze iz sadržaja poslovnog udjela.

Sadržaj i predmet prava
Pravo se sastoji u obvezi uprave društva da svakom članu društva mora dati obavijesti o stvarima društva i dopustiti uvid u poslovne knjige i dokumentaciju društva bez odgađanja po primitku zahtjeva da mu se to omogući (čl. 447. Zakona o trgovačkim društvima; u nastavku: ZTD). To primjerice obuhvaća uvid i u podatke o svim ulaganjima društva u nekretnine i opremu dignutim i/ili danim kreditima, danim donacijama, danim osiguranjima, otuđenju nekretnina društva kao i o buduće planiranom poslovanju društva (VTS, Pž-2227/06 od 15.10.2008.), neovisno o tome na kojem mediju se ti podaci nalaze i kod koga se nalaze.

Nositelj prava na obaviještenost
Ovo pravo imaju samo članovi društva i to onikoji su u vrijeme podnošenja zahtjeva upravi društva upisani u knjizi poslovnih udjela odnosno koji su prije podnošenja tog zahtjeva ili istodobno s njim podnijeli prijavu za upis u knjigu poslovnih udjela koja ispunjava sve uvjete koji se traže za upis u tu knjigu. Uprava društva dakle nije dužna niti smije dati obavijest o stvarima društva bivšim članovima društva (VTS, Pž-1023/09 od 24.8.2009.).

Budući da to pravo nema ni potencijalni član društva, on se o stvarima društva može obavijestiti preko člana društva, obično od onog preko kojeg namjerava steći udio. Treći nema ni pravo na due diligence. Dobra je volja društva da mu to dopusti(1).

Tajni član društva, pravo na obaviještenost ostvaruje temeljem čl. 150. ZTD-a.

O uskrati prava na obavijest o stvarima društva i pravu uvida u poslovne knjige i dokumentaciju društva odlučuje skupština društva.

Ograničenja prava na obaviještenost
Pravo na obaviještenost može prema ZTD-u biti ograničeno u dva slučaja. U prvom slučaju članu se može uskratiti ovo pravo, ali samo onda kada postoji bojazan da bi ga on mogao upotrijebiti za svrhe koje nisu u vezi s njegovim članstvom u društvu i da bi time društvu ili s njime povezanome društvu mogla biti pričinjena šteta. Dakle, zahtijeva se postojanje bojazni kumulativno u odnosu na obje okolnosti. No, o tome ne odlučuje uprava, već skupština društva. Prema tome, u slučaju postojanja objektivne i opravdane bojazni, uprava bi morala sazvati skupštinu koja će odlučiti o uskrati prava.

Kad ZTD govori o bojazni, pritom se misli na konkretnu opasnost tj. objektivnu vjerojatnost nastupanja predviđenih posljedica s obzirom na konkretne okolnosti pojedinog slučaja. Bojazan je manje od sigurnosti, a više od gole sumnje pa je dovoljno dokazati da postoji objektivna vjerojatnost(2). Tako primjerice činjenica što član društva radi za konkurentsko društvo predstavlja tek indiciju da bi zatražene podatke mogao koristiti u svrhe koje nisu u vezi s njegovim članstvom u društvu (VTS, Pž-2227/06 od 15.10.2008.).

U drugom slučaju uprava može odbiti članu društva dati obavijesti o stvarima društva i uvid u poslovne knjige i dokumentaciju ako to društvo ima nadzorni odbor. Naime, društvo tada ima tijelo koje ima sve ovlasti kao i članovi društva u pogledu obaviještenosti pa i više od toga, a kako ga izabire skupština društva, on u tom pogledu ostvaruje pravo članova društva. Pravo na obaviještenost time nije isključeno i članovi ga mogu ostvarivati i u tom slučaju, ali uprava tada može uskratiti neposredno ostvarivanje tog prava i kanalizira ga samo na prava koja u tom pogledu članovi društva imaju u skupštini društva. Većim društvima stoga se preporučuje da imaju nadzorni odbor i kada za njih po zakonu nije obvezan(3).

Iako nije izrijekom propisano u ZTD-u, pravo na obaviještenost ne može se ostvarivati ni kod onih ugovornih odnosa u kojima je očuvanje poslovne tajne bit tog odnosa, kao što je slučaj s ugovorom davanju licencije know-howa(4).

Pretpostavka za ostvarivanje ovog prava kroz sudsku izvanparničnu zaštitu je da im je to pravo uskraćeno ili onemogućeno izvan suda.

Društveni ugovor i pravo na obaviještenost
Društvenim ugovorom ne može se odstupiti od zakonskih odredaba čl. 447. st. 1. i 2. ZTD-a. međutim, njime se ipak mogu urediti pojedinosti u pogledu ostvarivanja tog prava (npr. postupak za davanje obavijesti i oblik davanja obavijesti), a jedan od dobrih načina osigurača zaštite društva je i klauzula o dužnosti čuvanja poslovne tajne kojom se članu ograničava upotreba dobivenih obavijesti i podataka(5).

[1]Barbić, J., Pravo društava, Društva kapitala (Knjiga druga), Organizator, Zagreb, 2005., str. 1203 - 1216

[2]Ibid.

[3]Ibid.

[4]Ibid.

[5]Ibid.

Natrag