Temeljem izmjene Zakona o Poreznoj upravi donesen je Pravilnik o načinu odobravanja i ukidanja posebnog statusa poreznom obvezniku u svrhu promicanja dobrovoljnog ispunjenja poreznih obveza (Nar. nov., br. 67/15). Što to uopće znači, koji su ciljevi odobravanja takvog posebnog statusa?
Kako je samim Pravilnikom navedeno, odobravanjem takvog posebnog statusa poreznim obveznicima želi se na partnerskoj osnovi ostvariti ciljeve u obliku pravovremenog smanjenja poreznih rizika kojima upravljaju i porezni obveznici i Porezna uprava, ali i poticanja poreznih obveznika da dobrovoljno ispune porezne obveze propisane poreznim propisima.
Pritom se pod poreznim obvezama razumijevaju obveze za javna davanja tj. porezi i druga javna davanja.
Status dobrovoljnog ispunjavanja porezne obveze temelji se na nekoliko načela koja se zasnivaju na odnosima poreznog obveznika i Porezne uprave: otvorenosti, postupanja u dobroj vjeri, međusobnog razumijevanja i uzajamnog povjerenja u smislu međusobnih očekivanja i preuzimanja odgovornosti za rizike. Svakako valja primijetiti da su ova načela hvalevrijedna, ali sigurno će trebati još neko vrijeme ali i zajedničkog napora da zaista i zažive u svakodnevnoj praksi.
Uvjeti za stjecanje posebnog statusa
Poseban status se stječe temeljem Sporazuma o dobrovoljnom ispunjavanju poreznih obveza, a koji se sklapa na inicijativu poreznog obveznika. Pritom, porezni obveznik mora ispuniti sljedeće uvjete:
- mora imati revizorska mišljenja bez rezerve zadnje 3 godine prije godine u kojoj se stječe poseban status,
- u poslovanju mora imati uspostavljen sustav unutarnje kontrole odnosno primjenjivati načela korporativnog upravljanja pod kojima se razumijevaju: razrađene procedure za rad nadzornih odbora, uprave i svih drugih tijela koja donose važne odluke, sprječavanje sukoba interesa, učinkovit unutarnji nadzor i dr. uz primjenu provjerenih računalnih programa za unutarnju kontrolu prepoznatljivih i za poreznog obveznika ali i Poreznu upravu,
- preuzeti obvezu obavještavanja Porezne uprave o svim poslovnim odlukama iz kojih bi mogli proizlaziti porezni rizici,
- članovi uprave u posljednje 3 godine ne smiju biti pravomoćno osuđeni zbog kaznenih djela,
- iz raspoloživih podataka Porezna uprava može očekivati ispunjenje poreznih obveza.
Postupak
Inicijativa za ostvarivanje posebnog statusa je na poreznom obvezniku koji podnosi pisanu izjavu o namjeri stjecanja posebnog statusa kojom upoznaje Poreznu upravu sa svojim poslovanjem, okruženjem, strukturom dobavljača i kupaca, strateškim planovima, unutarnjim kontrolama, glavnim poslovnim rizicima i dr., temeljem čega Porezna uprava stvara porezni profil poreznog obveznika.
Sklapanju navedenog Sporazuma prethodi prethodni razgovor na koji se porezni obveznik poziva pismenim pozivom i to najkasnije u roku od 30 dana od dana zaprimanje izjave poreznog obveznika.
Ako je Porezna uprava procijenila da porezni obveznik ispunjava propisane uvjete tada sklapaju Sporazum o dobrovoljnom ispunjavanju poreznih obveza kojim se utvrđuju prava i obveze obje strane.
Za poreznog obveznika to znači: pravovremeno podmirenje poreznih obveza, pravovremeno podnošenje poreznih prijava i izvješća, osiguravanje sustava unutarnje kontrole te unutarnje i vanjske revizije; omogućavanje Poreznoj upravi cjelovitog uvida u sve bitne činjenice i okolnosti iz kojih proizlaze ili mogu proisteći porezne obveze ili porezni rizici; dostavljati svojih prijedloga i stajališta o poreznim pitanjima i njihovim pravnim posljedicama. Na taj način uvažava se mišljenje poreznog obveznika.
Porezna uprava se, pored ostalog, obvezuje da će poreznom obvezniku pružiti savjete i smjernice te, ako bude potrebno, davati mišljenja u najkraćem mogućem roku. Osim toga, PU se obvezuje češće konzultirati s poreznim obveznikom o bitnim poreznim pitanjima, posebno o onim pitanjima o kojima PU ima različito stajalište.
Budući nije propisan rok trajanja Sporazuma, proizlazi da ga može otkazati svaka strana, a PU ga može otkazati u slučaju pojave poreznog rizika koji zahtijeva provedbu poreznog nadzora.
Prednosti?
Temeljem navedenog proizlazi da porezni obveznik sklapanjem Sporazuma ne stječu nikakav povlašteni status glede npr. dužeg roka plaćanja poreznih obveza, nepodnošenja poreznih prijava u propisanim rokovima i sl., već se na ovaj način uspostavlja odnos između ove dvije strane na načelima povjerenja i konstruktivne suradnje. Naime, pravilnom primjenom poreznih propisa porezni obveznik smanjuje porezne rizike, omogućava PU učinkovitiji porezni nadzor što pojednostavljuje poslovanje i jednoj i drugoj strani.