Piše: Domagoj Zaloker
Računi se prema odredbama propisa o oporezivanju PDV-om primateljima isporuka mogu izdavati i slati na papiru ili u elektroničkom obliku jer se računom, u smislu Zakona o PDV-u, smatra i račun izdan i poslan u elektroničkom obliku ako postoji suglasnost primatelja za prihvat takvog računa.
U praksi se, radi optimizacije troškova poslovanja poreznih obveznika, u pravilu želi izbjeći slanje računa u papirnatom obliku poštom, te se često postavljaju pitanja da li je moguće račune izdane na papiru skenirati i poslati elektroničkom poštom, odnosno mogu li se tako izdani i poslani računi smatrati računima u elektroničkom obliku?
Pitanje je legitimno jer ako se takav račun, u smislu Zakona o PDV-u, ne smatra računom u elektroničkom obliku, tada se izdavatelj računa nalazi u prekršaju jer nije na propisani način izdao račun, a primatelju računa se može osporiti pravo na odbitak pretporeza jer je jedan od uvjeta za odbitak pretporeza i taj da porezni obveznik mora za isporuku primiti račun u smislu odredbi Zakona o PDV-u.
Izdavanje i zaprimanje računa u elektroničkom obliku, u smislu propisa o oporezivanju PDV-om, uređeno je čl. 80. Zakona o PDV-u i čl. 161. Pravilnika o PDV-u.
Računi izrađeni u elektroničkom obliku pomoću računovodstvenog softvera ili softvera za obradu riječi, poslani i zaprimljeni na papiru ne smatraju se računima u elektroničkom obliku. Međutim, računi izrađeni na papiru, skenirani, poslani i zaprimljeni elektroničkom poštom mogu se smatrati računima u elektroničkom obliku, ako osiguravaju vjerodostojnost podrijetla, cjelovitost sadržaja i čitljivost računa od trenutka izdavanja do kraja razdoblja za pohranu računa neovisno o tome je li račun izdan na papiru ili u elektroničkom obliku. Navedeno je obvezan osigurati porezni obveznik koji obavlja isporuku, kao i porezni obveznik koji prima isporuku.
Računi izdani na papiru, skenirani i poslani elektroničkom poštom, ne smatraju se računima u smislu Zakona o PDV-u, ako se nekom od metoda poslovne kontrole ne osigurava njihova vjerodostojnost podrijetla, cjelovitost sadržaja i čitljivost.
Porezni obveznik može odabrati na koji će način osigurati navedene uvjete.
Osiguranje vjerodostojnosti podrijetla i cjelovitosti sadržaja može se ostvariti, na primjer, pomoću naprednog elektroničkog potpisa ili elektroničke razmjene podataka (EDI) ili bilo koje metode poslovne kontrole koja omogućuje povezivanje računa s isporukama dobara i usluga. Navedeni primjeri ne ograničavaju primjenu drugih tehnologija ili procedura, ako oni ispunjavaju uvjete za osiguranje vjerodostojnosti podrijetla, cjelovitosti sadržaja i čitljivosti.
U tom smislu želimo uputiti i na Smjernice za postupanje prilikom razmjene računa u elektroničkom obliku primjenom EDI sustava objavljene od strane Ministarstva gospodarstva (Klasa: 330-07/13-01/02; Ur. broj: 526-04-01-01-02/2; listopad 2013.) i dostupne na slijedećoj internet poveznici: http://www.mingo.hr/page/smjernice-za-razmjenu-e-racuna.
Smjernice pojašnjavaju kako se primjenom EDI (eng. electronic data interchange) metode za razmjenu računa u elektroničkom obliku osigurava vjerodostojnost podrijetla, cjelovitost sadržaja i čitljivost računa.
Sukladno svemu navedenome, ako porezni obveznik račun izdan na papiru, skenira i šalje elektroničkom poštom, mišljenja smo da se na taj način ne osigurava vjerodostojnost podrijetla i cjelovitost sadržaja računa, te da se takav račun ne bi mogao smatrati računom u elektroničkom obliku, odnosno da se u smislu odredbi Zakona i Pravilnika o PDV-u ne smatra računom.
Natrag