Jedan od najvažnijih razloga za ulaganje u temeljni kapital nekog trgovačkog društva je prinos odnosno zarada (dividenda) koju ulagač očekuje ostvariti kroz isplatu dobiti.
Da bi trgovačko društvo moglo deklarirati i isplatiti vlasničku naknadu, mora biti profitabilno i likvidno, odnosno mora raspolagati ostvarenom dobiti i pozitivnim novčanim tokom. Osim toga, treba ispuniti Zakonom o trgovačkim društvima (ZTD) i drugim propisima propisane uvjete za podjelu i isplatu dobiti.
Dionička društva (d.d.), društva s ograničenom odgovornosti (d.o.o.) i jednostavna društva s ograničenom odgovornosti (j.d.o.o.), nakon izdvajanja za porez na dobit, a prije isplate vlasničke naknade, moraju neto dobit iskoristiti za:
- pokriće gubitka,
- zakonske rezerve (samo d.d. i j.d.o.o.)
- rezerve za otkup vlastitih dionica ili poslovnih udjela,
- druge rezerve iz dobiti prema statutu ili društvenom ugovoru, ili prema odluci skupštine (statutarne i ostale rezerve).
Tek nakon ove obvezne raspodjele, ostatak dobiti može se iskoristiti za isplate članovima društva.
Ograničenja prema Zakonu o računovodstvu
Zakonom o računovodstvu (ZOR), koji stupa na snagu s 1.1.2016., propisana su nova dodatna ograničenja za isplatu dobiti. Prema tim odredbama, trgovačko društvo koje na datum bilance ima dobit raspoloživu za podjelu članovima, dužno je takvu dobit najprije uporabiti za unos u ostale rezerve iz dobiti za pokriće:
- neotpisanih troškova razvoja iskazanih u aktivi i
- dobiti koja se može pripisati sudjelujućim interesima u iznosu koji nije primljen niti se njegova isplata može zahtijevati. Pritom, sudjelujući interes je ulaganje sa značajnim utjecajem, kod stjecanja od 20 % do 50% glasačkih prava.
Drugim riječima, sva ona trgovačka društva koja troškove razvoja nisu iskazala kao rashode u računu dobiti i gubitka u godini u kojoj su nastali, nego kao nematerijalnu imovinu u aktivi bilance, moraju nakon obvezne raspodjele dobiti koju propisuje ZTD, preostalu dobit dodatno umanjiti u skladu sa ZOR-om, za iznos kapitaliziranih troškova razvoja koji je iskazan kao nematerijalna imovina. Isto tako, ako su u odnosnoj godini iskazani financijski prihodi s temelja povećanja vrijednosti ulaganja u sudjelujuće interese, dobit raspoloživu za isplatu treba dodatno umanjiti za iznos tih prihoda.
Kapitalizirani troškovi razvoja nisu smanjili tekući financijski rezultat, jer nisu teretili rashode nego su iskazani kao imovina. Ipak, ovi troškovi su kod plaćanja obveza smanjili novčani tok, a prenijet će se na rashode kroz amortizaciju nematerijalne imovine u budućim razdobljima. S druge strane, financijski prihodi s temelja povećanja vrijednosti sudjelujućih interesa povećali su financijski rezultat, a da pritom istovremeno nije povećan i novčani tok - budući se radi o iznosu koji nije primljen niti se njegova isplata može zahtijevati.
Ova dodatna ograničenja propisana su radi smanjenja rizika (ne)profitabilnosti i rizika (ne)likvidnosti, jer bi se podjelom i isplatom tako ostvarene dobiti odstupilo od primjene načela opreznosti i nižeg vrednovanja aktive.
Stoga će po stupanju novog ZOR-a na snagu, kod donošenja odluke o uporabi tj. podjeli ostvarenog financijskog rezultata, o ovim propisanim ograničenjima svakako trebati voditi računa, tim više jer su u slučaju neprimjenjivanja za poduzetnika i za odgovornu osobu poduzetnika predviđene visoke novčane kazne.
Natrag