Valja istaći da je osnovno pravo radnika na godišnji odmor, a naknada se isplaćuje samo u slučaju kada poslodavac nije radniku osigurao njegovo korištenje.
Poslodavac ima obvezu isplatiti naknadu za neiskorišteni godišnji odmor u svim slučajevima kada radniku nije omogućio korištenje godišnjeg odmora zbog bilo kojeg razloga prestanka ugovora o radu tada pa i u slučaju kada poslodavac otkazuje ugovor zbog teške povrede ugovora o radu.
Sukladno Zakonu o radu (čl. 112.), ugovor o radu prestaje:
- smrću radnika,
- smrću poslodavca fizičke osobe ili prestankom obrta po sili zakona ili brisanjem trgovca pojedinca iz registra u skladu s posebnim propisima,
- istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme,
- kada radnik navrši šezdeset pet godina života i petnaest godina mirovinskog staža, osim ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore,
- sporazumom radnika i poslodavca,
- dostavom pravomoćnog rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti za rad,
- otkazom,
- odlukom nadležnog suda.
Utvrđivanje naknade
Naknada se utvrđuje razmjerno broju dana neiskorištenog godišnjeg odmora (čl. 82. st. 2. Zakona o radu, Nar. nov., br. 93/14; u nastavku: ZR). Kako bi odredili pripadajuću visinu naknade, potrebno je prvo utvrditi broj dana godišnjeg odmora na koji radnik ima pravo. Iako novim ZR-om nije propisano da se naknada utvrđuje na isti način kao i naknada za vrijeme godišnjeg odmora (čl. 81. ZR-a) smatramo da bi se trebala utvrđivati na dosadašnji način, odnosno najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uključujući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).
Ako radnik nije iskoristio godišnji odmor, a radni odnos mu je prestao, poslodavac ima obvezu isplatiti mu naknadu za neiskorišteni godišnji odmor.
Kada radnik nije primio plaću u posljednja 3 mjeseca (primao je npr. naknadu plaće ili plaća uopće nije isplaćivana) naknadu treba utvrditi u odnosu na plaću koju bi radnik ostvario da je radio (Odluka Ustavnog suda RH, broj U-III-3228/2004 od 14.2.2005., Nar. nov., br. 29/05).
Npr. ako radnik ima pravo na 24 dana godišnjeg odmora, a radni odnos mu prestaje 2. lipnja 2015., tada je poslodavac obvezan radniku isplatiti naknadu za 10 dana (24 : 12 = 2 x 5 = 10).
Pod pretpostavkom da osnovica za obračun naknade iznosi 7.200 kn, pripadajuća naknada utvrdit će se na sljedeći način: 7.200 : 176 (broj sati u mjesecu lipnju) = 40,91 x 80 (broj sati za 10 dana) = 3.272,80 kn.
I u slučaju prestanka radnog odnosa nakon 1. srpnja radnici imaju pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora za razliku od ranije važećeg Zakona o radu kada su radnici ostvarivali pravo na puni godišnji odmor.
Obračun obveza i izvješćivanja
Isplata naknade za neiskorišteni godišnji odmor smatra se plaćom te se moraju obračunati sve propisane obveze – doprinosi iz i na naknadu, porez i prirez. Pri obračunu predujma poreza osobni odbitak se neće moći iskoristiti budući je ili već iskorišten pri isplati plaće ili, ako se isplaćuje nakon odlaska radnika iz društva, poslodavac ne posjeduje Obrazac PK. Ako se isplaćuje zajedno s isplatom plaće valja voditi računa o kumulativnom obračunu poreza.
O isplaćenoj naknadi te obračunatim i uplaćenim obvezama poslodavci dostavljaju podatke Poreznoj upravi na obrascu JOPPD. Pritom, ako se radi o isplati naknade radniku, upisuju se sljedeći podaci:
- 6.1. oznaka iz priloga 2. (jedna od oznaka od 0001 do 0019)
- 6.2. oznaka iz priloga 3. - 0021. Popunjavaju se i svi ostali podaci na način propisan za plaću (od 1 do 17), s tim da se u polje 10 i 10.0. obvezno upisuje 0, a u polje 10.1. i 10.2. (razdoblje obračuna od do) i upisuje se kalendarska godina za koju se primitak isplaćuje (npr. za 2015.)