U Nar. nov., br. 93 od 30. srpnja 2014. objavljen je Zakon o radu koji će stupiti na snagu 7. kolovoza 2014.
Značajne promjene tiču se naročito organizacije radnog vremena. Tjedno ograničenje trajanja prekovremenog rada povećano je s 48 na 50 sati, a kako bi se izbjeglo manipuliranje u bilježenju tih sati uvodi se obveza poslodavca da radniku mora pisano naložiti prekovremeni rad. Umjesto male preraspodjele uvodi se institut nejednakog raspreda radnog vremena koji poslodavcu daje mogućnost organizacije radnog vremena na dosta fleksibilniji način nego dosad. Nejednaki raspored radnog vremena je dosta sličan preraspodjeli radnog vremena koja ostaje neizmijenjena u odnosu na dosadašnje uređenje.
U cilju suzbijanja rada na crno uvodi se mogućnost dopunskog rada kod drugog poslodavca. Naime, radnik koji radi 40 sati tjedno moći će sklopiti ugovor o radu s novim poslodavcem do 8 sati tjedno odnosno do 180 sati godišnje. Međutim, to je moguće samo uz suglasnost poslodavca kod kojeg se već nalazi u temeljnom radnom odnosu.
Po pitanju odmora i dopusta novi ZR na drugačiji način uređuje iznimke od primjene njegovih odredaba o radnom vremenu, dnevnom i tjednom odmoru, te trajanju noćnog rada. Dosad su se te iznimke mogle predvidjeti samo kolektivnim ugovorom ako posebnim propisom nije drukčije uređeno, a sada ih poslodavac može odrediti ako nije drukčije uređeno posebnim propisom ili kolektivnim ugovorom. U takvim slučajevima dnevni odmor će se moći skratiti na 8 sati umjesto propisanih 12, a tjedni odmor na 20 sati. No, nakon okončanja razdoblja u kojem je koristio kraći dnevni odnosno tjedni odmor radniku se mora osigurati zamjenski odmor.
S obzirom da više nije propisana obveza obavijestiti inspekciju rada o sklopljenim ugovorima o radu na izdvojenom mjestu rada, za očekivati je da će se poslodavci češće koristiti tim institutom.
Ustupati radnike su dosad mogle samo agencije za privremeno zapošljavanje, a sada se ta mogućnost daje i svakom poslodavcu koji nema potrebe za radom određenih radnika. Međutim, takvog radnika poslodavac može privremeno ustupiti samo u s njim povezano društvo u smislu posebnog propisa o trgovačkim društvima i to u trajanju od neprekidno najduže šest mjeseci.
Nadalje, pravo radnika na godišnji odmor je također doživjelo dosta promjena u odnosu na dosadašnje uređenje. Primjerice, naknada za neiskorišteni godišnji odmor će se isplaćivati samo razmjerno navršenim mjesecima pa čak i ako radni odnos prestaje nakon 1. srpnja. Isto tako, novi ZR ne poznaje odredbu iz dosadašnjeg ZR-a da radnik ima pravo koristiti godišnji odmor u dva dijela.
Vezano uz prestanak ugovora o radu, dodaje se nova osnova tako da radni odnos prestaje i smrću poslodavca fizičke osobe ili prestankom obrta po sili zakona ili brisanjem trgovca pojedinca iz registra u skladu s posebnim propisima. Otkaz je također jedna od osnova prestanka radnog odnosa, a u tom dijelu je došlo do promjena u računanju otkaznog roka. Naime, otkazni rok neće teći za vrijeme privremene nesposobnosti (bolovanja), ali radni odnos radnika koji je prije početka tijeka otkaznog roka bio ili je tijekom trajanja otkaznog roka privremeno nesposoban za rad, bez obzira na trajanje privremene nesposobnosti za rad i pripadajućeg otkaznog roka, prestaje najkasnije istekom šest mjeseci od dana uručenja odluke o otkazu ugovora o radu. Isto tako, prema novom uređenju otkazni rok teče za vrijeme godišnjeg odmora, plaćenog dopusta, osim ako kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom nije drukčije određeno.