Postoji velika razlika između plaćanja troškova školovanja i isplate stipendije, a osobito se navedena razlika očituje u poreznom tretmanu.

Troškovi školovanja i izobrazbe uključuju:

  • školarine za obrazovanje na osnovnim, srednjim, višim, visokim školama, fakultetima, poslijediplomskom studiju te u postupku za stjecanje doktorata u tuzemstvu i inozemstvu
  • naknade za tečajeve, seminare, specijalizacije, konferencije, kongrese u tuzemstvu i inozemstvu plaćene pravnim i fizičkim osobama ovlaštenim odnosno registriranim za obavljanje tih djelatnosti
  • izdatke za nabavu knjiga, udžbenika, priručnika, skripata i druge literature u papirnatom ili elektroničkom obliku
  • troškove prijevoza prigodom upućivanja na i povratka s obrazovanja i izobrazbe i to do visine cijene karata sredstvima javnog prijevoza
  • troškove smještaja do visine stvarnih izdataka
  • te u slučaju seminara i savjetovanja i dnevnice do propisanih neoporezivih iznosa.

Da bi ti troškovi bili neoporezivi moraju biti zadovoljeni slijedeći uvjeti:

  • uplata mora biti za potrebe radnika društva, 
  • u vezi sa djelatnošću poslodavca,
  • uplaćeni direktno na račun obrazovnih institucija. 

Prema tome, plaćena školarina osobi koja nije u radnom odnosu sa društvom predstavlja primitak s osnove drugog dohotka. To znači da je isplatitelj dužan na plaćeni iznos školarine obračunati porez po stopi od 25%, prirez sukladno općini prebivališta fizičke osobe, doprinos za mirovinsko osiguranje 20% (15%+5%) te doprinos za zdravstveno osiguranje 15%.

Ako se poslodavac odluči platiti radniku dodatno obrazovanje, navedeni trošak će, dapače, biti dvostruko neoporeziv jer društvo ima pravo za navedeni trošak umanjiti osnovicu za plaćanje poreza na dobit/dohodak koristeći državnu poticajnu mjeru kroz godišnju poreznu prijavu.

Neoporeziva je jedino uplata školarine
radniku društva. Plaćanje školarine
drugim osobama smatra se
primitkom s osnove drugog dohotka.

Stipendije studentima za redovno školovanje u tuzemstvu i inozemstvu na srednjim, višim i visokim školama i fakultetima neoporezive su do visine 1.600,00 kn mjesečno.

Upravo iz razloga što je i isplata stipendije u određenom iznosu neoporeziva, u praksi se često događa da se plaćanje školarine poistovjećuje sa isplatom stipendije studentu, odnosno smatra se da je svejedno da li se studentu isplaćuje stipendija ili se plaća školarina. Međutim, kako smo prethodno istaknuli preduvjet za neoporezivo plaćanje školarine je radni odnos, a za plaćanje stipendije status redovnom studenta. S obzirom da redovni student ne može biti u radnom odnosu, logično je zaključiti da je ne moguće bilo kojem studentu uplatiti školarinu.

Primjer: Vlasnik društva želi putem sredstava društva platiti školarinu svom djetetu (prebivalište u Zagrebu) na fakultetu u Zagrebu u iznosu 10.000,00 kn. Ako bi školarina bila uplaćena direktno sa računa društva na račun obrazovne institucije ista bi predstavljala drugi dohodak studentu što znači da je društvo pri plaćanju školarine dužno obračunati i platiti: porez i prirez (u iznosu 4.184,40 kn), doprinos za mirovinsko (3.546,10 kn) te doprinos za zdravstveno (2.659,57 kn). Odnosno sveukupni trošak društva u tom slučaju iznosi 20.340,07 kn. Pritom treba također voditi računa i o činjenici da je student ostvario bruto primitak u iznosu 17.730,50 kn što znači da za navedenu kalendarsku godinu ne može biti uzdržavani član na poreznoj kartici roditelja (godišnji limit iznosi 11.000,00 kn).

Natrag