Prijenos porezne obveze za ugradnju klima uređaja u postojeću građevinu

Stupanjem na snagu novog Zakona o PDV-u ulaskom RH u EU, u sustavu oporezivanja PDV-om došlo je do značajnih izmjena, a jedna od onih koja nam i dan danas zadaje glavobolje je oporezivanje građevinskih usluga u tuzemstvu odnosno primjena instituta tuzemnog prijenosa porezne obveze.

Naime, kada tuzemni porezni obveznik u sustavu PDV-a obavlja građevinske usluge (definirane čl. 75. st. 3. Zakona o PDV-u, čl. 152. Pravilnika o PDV-u i Dodatkom II. Pravilnika o PDV-u) drugom poreznom obvezniku u sustavu PDV-a, dolazi do prijenosa porezne obveze odnosno isporučitelj na svom izlaznom računu ne obračunava PDV, nego prenosi poreznu obvezu na primatelja, primatelj sam obračunava PDV i priznaje pravo na odbitak pretporeza. Stoga, ako primatelj ima puno pravo na odbitak PDV-a, ne dolazi do njegovog fizičkog plaćanja.

Radi trenutnog godišnjeg doba, ali i učestalih pitanja u praksi, u nastavku ćemo se fokusirati na primjenu instituta tuzemnog prijenosa porezne obveze za ugradnju klima uređaja na postojećim već izgrađenim zgradama.

Naime, u praksi još uvijek postoje dvojbe da li se ugradnja klima uređaja na postojeću građevinu smatra građevinskom uslugom za koju se prenosi porezna obveza na primatelja usluge. Zagovornici prijenosa porezne obveze za ugradnju klima uređaja na postojeću građevinu pozivaju se na toč. 24. Dodatka II. Pravilnika o PDV-u prema kojoj se radovi iz čl. 152. st. 1. toč. a) Pravilnika o PDV-u smatraju radovi ugradnje instalacija grijanja i hlađenja (instalacije grijanja i hlađenja, ventilacije i klima uređaja i slično).

Problem je u tome što se Dodatak II. Pravilnika o PDV-u ne može gledati kao zaseban tekst, nego kao sastavni dio teksta čl. 152. st. 1. toč. a) Pravilnika o PDV-u.

Prema čl. 152. st. 1. toč. a) Pravilnika o PDV-u, građevinskim uslugama za koje se prenosi porezna obveza smatraju se radovi u okviru građenja (izgradnja, održavanje, rekonstrukcija i uklanjanje građevinskog objekta ili njegovih dijelova iz Dodatka II. koji je sastavni dio ovog Pravilnika.

Ugradnja klima uređaja na postojeću već izgrađenu građevinu ne smatra se građevinskom uslugom za koju se primjenjuje institut tuzemnog prijenosa porezne obveze.

Stoga, prijenos porezne obveze za radove navedene u Dodatku II. Pravilnika o PDV-u primjenjuje se samo ako se ti radovi obavljaju u okviru izgradnje, održavanja, rekonstrukcije i uklanjanja građevinskog objekta ili njegovih dijelova.

Pošto se u slučaju ugradnje klima uređaja na postojeću već izgrađenu građevinu ne radi o izgradnji, rekonstrukciji ili rušenju građevinskog objekta, postavlja se pitanje radi li se u predmetnom slučaju o radovima u vezi s održavanjem objekta? Zakon i Pravilnik o PDV-u ne propisuju definiciju održavanja građevinskog objekta, pa pomoć treba potražiti u posebnom propisu – Zakonu o gradnji.

Prema čl. 3. st. 1. toč. 12. Zakona o gradnji, održavanje građevine je definirano kao izvedba građevinskih i drugih radova na postojećoj građevini radi očuvanja temeljnih zahtjeva za građevinu tijekom njezina trajanja, kojima se ne mijenja usklađenost građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena.

Prema čl. 8. Zakona o gradnji, temeljni zahtjevi za građevinu su: mehanička otpornost i stabilnost; sigurnost u slučaju požara; higijena, zdravlje i okoliš; sigurnost i pristupačnost tijekom uporabe; zaštita od buke; gospodarenje energijom i očuvanje topline; te održiva uporaba prirodnih izvora. Temeljni zahtjevi za građevinu detaljnije su objašnjeni odredbama čl. 9. - 15. Zakona o gradnji.

Prema navedenim odredbama, zaključujemo da se ugradnja klima uređaja na postojeću već izgrađenu građevinu ne smatra radom u vezi s očuvanjem temeljnih zahtjeva za građevinu, te se shodno tome ne može niti smatrati održavanjem građevinskog objekta.

Stoga, mišljenja smo da se ugradnja klima uređaja na postojeću već izgrađenu građevinu ne može smatrati građevinskom uslugom za koju se, prema odredbama Zakona i Pravilnika o PDV-u, primjenjuje institut tuzemnog prijenosa porezne obveze.